Kolo sv. Tripuna drevno je obredno kolo. Dio je rituala iskazivanja pučke pobožnosti i usko je povezan sa štovanjem relikvija, koje je naročito počelo bujati u vrijeme karolinške renesanse (započela 80-tih godine VIII. stoljeća) i nastavilo se kasnije. Tada se kolo plesalo u crkvi oko škrinje sa svečevim moćima. U XI. i XII. stoljeću zapaža se da zazivanje svetaca poprima oblike idolatrije te da postoje sve izraženije pretjeranosti u načinu slavljenja svetačkog kulta. Tako sinoda u Avignonu 1209. donosi odluku „da se na vigilijama svetačkih blagdana neće trpjeti po crkvama teatralni plesovi, utrke, neumjesne igre, erotske pjesme.“ Taj problem bio je i na dnevnom redu IV. lateranskog crkvenog sabora (11. 11. – 30. 11. 1215.), koji je uz ostale, donio i zaključak o „reformi zlouporabe relikvija“.
Nije poznato kada se kolo sv. Tripuna prestalo plesati u kotorskoj katedrali. U Dubrovniku je zabranjeno plesanje u crkvi 1425. pa bi se analogijom možda moglo zaključiti da se isto, premda ne mora biti i iste godine, dogodilo i u Kotoru. U svakom slučaju, 1503. imamo odluku skupštine Bratovštine kotorskih mornara sv. Nikole da se novčane obveze vašela i fregata za svako putovanje povećaju s 40 na 60 solada, s tim da će tih novih 20 solada biti namijenjeni za „isplatu bubnjara velikih i malih bubnjeva, trubača, stražara i za ostale troškove oko svečanosti sv. Tripuna.“ Izgleda da, suprotno dosadašnjem stajalištu da je Mornarica preuzela vanjsku proslavu sv. Tripuna sredinom XVI. stoljeća, možemo ustvrditi da se to dogodilo početkom tog stoljeća.
Alternativni naziv kolu dao je kotorski odvjetnik Urban Raffaelli 1844. nazvavši ga Kolo sv. Tripuna ili Kotorske mornarice. Nakon 1874., kada je donesen Statut Plemenitog tijela Bokeljske mornarice, kada je i Mornarica postala Bokeljska, Bokeljsko će biti nazvano i kolo.
Kolo se sastoji od 12 figura (slika). U njemu se mogu prepoznati dva vrlo jasna sloja. Prvi stariji i osnovni je obredni i sakralni, a drugi noviji i svjetovni, pod utjecajem života pomoraca. Onaj prvi je, inače, dosta rasprostranjen u srednjem vijeku po Europi pa je moguće naći analogije s drugim starijim plesovima europskih naroda. Drugi sloj u Kolu sa stvaranjem figura sidra i sl. govori o utjecaju života na moru, o vojničkoj stezi, prestrojavanju, pomorsko-staleškom obilježju Mornarice i slično.
Figure kola
1. VRTLOG I. Plesači se kreću u polukrugu, licem okrenutim udesno. Desnom rukom su podbočeni, pridržavajući se čvrsto palcem za pojas, istovremeno držeći jedan kraj rupčića, dok je lijeva ruka ispružena naprijed, zatežući kraj rupčića prednjeg igrača. Kolo zavija udesno, u pravcu kretanja kazaljke na satu. Kada dođe do sredine kola, kolovođa se okreće prema plesačima i prekida lanac kola, podvlačeći se ispod njihovih ruku. Kako je kolo više puta kružno savijeno, do prekidanja i podvlačenja će doći više puta, stvarajući time vrlo živopisne odnose igračkih skupina.
2. VRTLOG II. Ova figura potpuno je slična prvoj, ali se kreće u suprotnom smjeru.
3. NEPRAVA VERIGA. Kolo se odvija u suprotnom pravcu od kazaljke sata i čim se dobije polukrug, kolovođa se s plesačima podvlači ispod ruku, u pravcu zmijastog kretanja, od jednog do drugog plesača.
4. PRAVA VERIGA. Kolovođa vodi plesače tako da formiraju jednostruki lanac. Nakon toga, svaki drugi plesač istupa korak naprijed i podvlači se ispod ruku dvostrukih „pravih veriga“ ili „tunela“, koji se na ovakav način formirao.
5. SIDRO. Ova figura se rijetko izvodi, a predstavlja oblik velikog sidra, za koju treba 26 plesača. Nadovezuje se na prethodnu figuru. Nakon što je opisao cijeli krug, kolovođa ga presječe u pravoj crti počevši od donje strane kola. Kada stigne blizu ivice, sad zamišljenog kruga kolovođa zaokrene polukružno u pravcu kretanja kazaljke na satu, zatim napravi mali krug pri vrhu i formira glavu sidra. Zatim produži prema dolje (suprotno kretanju ostalih plesača), pa skrene udesno, tako da s prva dva plesača formira lijevo krilo ramena dok se plesači br. 4 – 8, koračajući u mjestu, zadržavaju u formi glave sidra. Za to vrijeme plesač br. 9 prekine kolo, zaokrene udesno i s plesačima br. 12 – 16 zadržavaju se u pravoj crti (struk sidra), dok plesač br. 17 također prekida kolo i povuče plesače 18 – 26 polukružno tako da formira klado sidra.
6. VELIKO KOLO. Kolovođa vodi plesače u krug, krećući se pravcem kazaljke na satu i zatvara jedinstveno veliko kolo.
7. DVA KOLA. Kolovođa i zadnji plesač u kolu, koji su u „velikom kolu“ bili jedan do drugoga prekinu lanac i presjeku kolo u ravnoj crti, kolovođa nastavlja i dalje kretanje u pravcu kazaljke na satu, a zadnji plesač u suprotnom pravcu te svaki za sebe zatvori malo kolo. Dva se kola najprije kreću u istom, a zatim u suprotnom smjeru, da bi se na kraju opet spojili i formirali jedno veliko.
8. KOLO U KOLO. Kolovođa zavija kolo u pravcu kretanja kazaljke na satu pa s jednom trećinom plesača zatvori malo kolo na sredini, a ostali plesači zatvore veće kolo oko njih. Oba kola kreću se u istom pravcu i nakon što opišu jedan ili dva druga , kolovođa otvori unutrašnje kolo, provuče se ispod podignutih ruku zadnjeg i predzadnjeg plesača iz vanjskog kruga pa povede plesače iz malog kruga opet kružno u pravcu kretanja kazaljke na satu, a za njim se nadovežu plesači iz vanjskog kruga te opet naprave jedan veliki krug.
9. OSMICA. Kolovođa se kreće u vidu osmice podvlačeći se ispod podignutih ruku dvojice plesača koji čine otprilike sredinu između kolovođe i zadnjeg plesača.
10. UŠPUG SA IZLAZOM NA ZADNJEGA. Figura podsjeća na puževu kućicu. Kolovođa kao i u početku kružno zavija kolo, ali ne samo malo i ovlašno nego vrlo čvrsto, skoro do krajnjih mogućnosti. Tada se opet najkraćim putem podvlači ispod tri niza podignutih ruku, presijecajući plesače i tražeći izravan put i izlaz. Pravac koji kolovođa traži usmjeren je prema zadnjem plesaču. Otuda joj i ime.
11. UŠPUG U OBRNUTOM SMJERU. Tu se ponavlja čvrsto kružno zatezanje kola, ali ovoga puta ne dolazi do podvlačenja i presijecanja, nego do jednostavnog vraćanja i odvijanja u suprotnom smjeru, prolazeći i vraćajući se između redova, i tako se odmotava plesačko klupko.
12. UŠPUG OKO ČASNIKA. Koraci u ovoj figuri su brži i prelaze u poskoke. Kolo zavija oko časnika (admirala), predstavnika općinske vlasti (načelnika) i biskupa, koji u sredini kola stoje mirno i u grupi. Kada kolovođa odvije kolo uz zadnje akorde glazbe igrači se zaustave, podignu kape uvis i time kolo završava.