O TRIPUNDANSKIM SVEČANOSTIMA U KOTORU
Predaja kaže da se već nakon što je tijelo sv. Tripuna izneseno s broda na obalu, uz ostale manifestacije oduševljenja žitelja Kotora tim događajem, svecu u čast zaplesalo kolo i pjevale lode. Tada je i aklamacijom „cijeloga naroda grada“ proglašen glavnim zaštitnikom. Najstariji zapis o ceremoniji proslave sv. Tripuna je gradska odluka iz 1417., kojom se propisuje obveza darivanja voštanica i sudjelovanja u procesijama prigodom nošenja „presvete glave Presvetog Mučenika“ za rektora, vijećnike, suce i druge predstavnike vlastele te plaćene službenike (liječnici, javni bilježnici, kancelari, ljekarnici, brijači).
Tijekom stoljeća ceremonija je dobivala nove sadržaje, stare forme prilagođavale su se novim okolnostima, ostajući pri tome uvijek u domeni vjere.
Detaljniji opis Tripundanskih svečanosti susrećemo u jednom zapisu iz 1844. godine kotorskog odvjetnika Urbana Raffaellija. Statut Plemenitog tijela Bokeljske mornarice iz 1874. propustio je dotadašnju praksu uobličiti u normu, dio toga je učinjeno u Pravilniku Mornarice iz 1913., tako da je kodifikacija cijeloga protokola proslave sv. Tripuna, oslanjajući se na tradiciju, učinjena u Statutu Plemenitog tijela iz 1934. Obrazac proslava u idućih sedam godina, uglavnom, je izgledao ovako:
Priprema za proslavu sv. Tripuna formalno je započinjala 13. siječnja izborom časnika s jednogodišnjim mandatom: majora, ađutanta, natporučnika, prvog poručnika, pet poručnika, dva narednika i kolovođu, na skupštini Bokeljske mornarice. Izabrane časnike formalno bi imenovao admiral, koji je, ujedno, po svom nahođenju, istoga dana imenovao i maloga admirala, dječaka u dobi od 8 – 12 godina.
Važan događaj koji prethodi glavnoj proslavi zbivao se 27. siječnja. Toga dana mali admiral, s terase katedrale, točno u 12 sati bi izrekao pohvale sv. Tripunu, kojima je, zapravo, najavljivao glavnu svečanost i pozivao građane da sudjeluju u slavlju. Pri kraju, kod trostrukog uzvika „Slava“ podizao se stijeg sveca uz zvonjavu zvona i pucanje mužara (merzera), artiljerijskog topa vrlo kratke cijevi s punjenjem koje izaziva snažan prasak. Po završetku, mali admiral u pratnji Ađutanta silazi do trijema katedrale. Izricanje pohvala pratili su sa sredine trga sv. Tripuna časnici Mornarice te predstavnici civilne vlasti Kotora i bokokotorskih općina te crkvene i vojne vlasti. Nakon dolaska maloga admirala, limena glazba bi odsvirala himnu, a zatim bi se Admiral i mali admiral zajedno s uzvanicima uputili prema prostorijama Mornarice, gdje bi se nastavili družiti.
Proslava blagdana počinjala je 2. veljače. Ujutro u 9 sati časnici i mornari dočekivali bi na obali svoje kolege iz vanjskih općina. Nakon toga formirao se odred, koji je u 10 sati odlazio sreskom načelniku po zastavu i gradonačelniku koji je, uz zastavu, admiralu predavao štap, ključeve grada i gradskih tamnica i tako mu na simboličan način predao vlast u gradu za vrijeme Tripundana. Dolazak, odlazak i preuzimanje insignija uređeni su gotovo do u tančine.
U 12 sati održavala se misa u crkvi sv. Marije Koleđate kojoj je Mornarica prisustvovala, a nakon toga odlazila bi u ophodnju gradom. U 15 sati odjeljenje Mornarice prenosilo je svečeve moći iz moćnika katedrale i iz crkve sv. Josipa i postavljalo ih uz oltar katedrale, a sve uz pozdrav trostruke paljbe odreda Mornarice postrojenog ispred stolne crkve. Od tada do sljedećeg dana poslije podne, kada su se sv. Moći vraćale na mjesta odakle su bile prenesene, mornari su uz njih držali stražu za vrijeme svih obreda u crkvi. U 16 sati, u pratnji admirala, dolazio je biskup na trg sv. Tripuna, gdje je bio postrojen odred Mornarice koji bi, nakon primitka biskupova blagoslova, započeo plesanjem kola posvećenog svecu. Ceremoniji bi prisustvovali sreski i gradski načelnik i drugi predstavnici gradskih i vojnih vlasti, uzvanici Mornarice i svećenici. U 18 sati održana je svečana večernja uz kađenje moći. Za to vrijeme mornari su držali stražu kraj oltara. Obilaskom grada odreda Mornarice u 20 sati završavao je prvi dan proslave.
Sutradan, 3. veljače, kao i prethodnog dana, odred Mornarice bi u 9 sati na obali dočekivao mornare i časnike iz vanjskih općina. U 9,30 sati odred se postrojavao ispred katedrale, dolazili bi brojni uglednici iz redova vojnih, gradskih i sreskih vlasti, čekao se biskup, koji bi došao u 10 sati, u pratnji admirala i svećenstva iz cijele Boke. Nakon što bi od biskupa primio blagoslov, odred Mornarice bi otplesao kolo sv. Tripuna.
U 10, 30 sati odražavala se pontifikalna misa, kojoj je odred Mornarice, pod zapovjedništvom majora, prisustvovao postrojen ispred crkve sv. Tripuna, dočim je admiral bio u crkvi, gdje je imao svoje počasno mjesto. Za vrijeme mise, odred Mornarice ispred crkva u tri navrata bi ispalio plotune, za vrijeme čitanja Evanđelja, pri Sanctus-u i pričesti.
U 12 sati krenula bi velika procesija po gradu u kojoj je, također, sudjelovala Mornarica. Nakon procesije, članovi Mornarice bi odlazili u ophod gradom, a zatim bi Mornarica priređivala siromasima i prosjacima grada i okolice svečani objed, kojemu je prisustvovao gastald, a sami mornari dvorili su svoje goste. U 16 sati jedno odjeljenje Mornarice vratilo bi sv. Moći u moćnik i u crkvu sv. Josipa. U 18 sati održavao se koncert limene glazbe i vatromet, a pri posljednjem vatrometu s likom sv. Tripuna odred Mornarice postrojen ispred katedrale odao bi počast svojemu Pokrovitelju i Zaštitniku, uz himnu sv. Tripuna. Time je završavala glavna svečanost.
U prvu nedjelju nakon Tripundana, u 10 sati odjel Mornarice sudjelovao je u procesiji, u pratnji „Slavne Glave“ patrona, kojom prigodom su se posjećivali bolesnici i utamničeni. U 12 sati Mornarica je prisustvovala misi u katedrali održanoj u čast Kralja i njegove obitelji. U 13 sati bio je zajednički objed kojemu je predsjedao admiral i tom prigodom održao dvije zdravice, jednu u čast Kralja i Domovine, a drugu u čast maloga admirala. U 15 sati održavala se tombola na trgu sv. Tripuna u korist siromaha. U 16,30 sati Mornarica, po istom protokolu po kojem ih je preuzela, vraćala je zastave načelnicima sreza i grada te štap i ključeve. Nakon toga odred Mornarice bi ispred crkve gradskog zaštitnika ispalio tri plotuna u njihovu čast. Pri kraju službenog dijela članovi Mornarice odlazili su biskupu, kako bi mu izrazili zahvalnost i od njega primili pastirski blagoslov. U 18 sati započeo bi koncert uz vatromet, a nakon zadnjega vatrometa ponovio bi se isti ritual kao i na Tripundan, a i završetak službenog dijela proslave bio bi isti.
Statutom su temeljito uređeni i drugi javni nastupi mornaričkoga odreda, kao i pojedinaca. U slučaju sudjelovanja u događaju, koji nije bio propisan Statutom, odlučivala je Glavna skupština. Oružje, odoru i obilježja Bokeljske mornarice imali su pravo nositi isključivo članovi Mornarice u Statutom propisanim slučajevima i uz dopuštenje Uprave.
O TRIPUNDANSKIM SVEČANOSTIMA U HRVATSKOJ
Proslava zaštitnika Kotora, kotorske biskupije i Bokeljske mornarice u Hrvatskoj puno je skromnija, mlađa i ima kraću tradiciju. Prilagođena je uvjetima i ambijentu u kojem se održava, ali se u najbitnijem oslonjena na milenijsku tradiciju grada Kotora i mjesta koja pripadaju njegovoj biskupiji. Tu u prvom redu mislimo na kolo sv. Tripuna, lode i misu u čast sveca. Uzor u kotorskoj tradiciji ima i Bokeljska večer, kao završna manifestacija svečanosti, na kojoj se organizira i tombola. Objedinjuje ručak koji priređuje Mornarica u nedjelju nakon Tripundana, organiziranje tombole te večernji koncert kojim u Kotoru završava svečanost. Dakako, prvenstvena svrha organiziranja Bokeljske večeri je okupljanje Bokelja u gradovima u kojima se ona održava, a proteklih desetak godina postalo je i mjesto susreta sa sunarodnjacima iz Boke kotorske te, u jednom razdoblju, i s predstavnicima Bokeljske mornarice u Kotoru.
Proslave sv. Tripuna u hrvatskim gradovima u kojima djeluju bratovštine Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu i Dubrovniku u osnovnim elementima su iste, razlike proistječu iz specifičnosti lokanih sredina i mogućnosti samih bratovština.
U Zagrebu se programski sadržaj Tripundanskih svečanosti odvija u više dana tijekom veljače. Svečanosti započinju na svečev spomendan 3. veljače, a završava zadnje subote u veljači tradicionalnim okupljanjem Bokelja na Bokeljskoj večeri. Između toga organizira se, prema mogućnostima, jedna ili više kulturnih manifestacija kojima se domaćoj javnosti predstavlja kulturna baština hrvatskoga naroda nastala na prostoru Boke kotorske i drugim krajevima Crne Gore. Ako, pak, iz bilo kojega razloga takva događanja izostanu u navedenom terminu, organiziraju se ostalom dijelu godine.
Do potresa 22. ožujka 2020. svečane tripundanske mise održavale su se u crkvi sv. Marije na Dolcu. Najprije se u 17,30 sati ispred crkve plesalo kolo sv. Tripuna, u 18 sati je počinjala misa, prije koje bi mali admiral govorio lode. Misno slavlje predvodio je župnik u koncelebraciji s još jednim svećenikom. Prisutnost kotorskog biskupa bila je osigurana putem njegova proglasa upućenog, povodom Tripundana, Bokeljima u i izvan Boke. Zbor je pjevao himnu Bokeljske mornarice, lemozina se prikupljala u korist kotorske biskupije. Po završetku mise, blagdansku čestitku nazočnim Bokeljima, uz kratak prigodni govor, uputio bi predsjednik bratovštine.
Slavlje se nastavljalo u župnom dvoru druženjem uz prigodne slastice iz bokeljske kuhinje i tradicionalna pića. U zraku se, napose u vremenu bez Interneta, kada nije bilo dovoljno ni telefona, osjećala tolika koncentracija nostalgije da ju se moglo sabljom sjeći.
Zadnje dvije godine, 2021. i 2022., zbog pandemije COVID-19 i raznih ograničenja koja su tada bila na snazi, program proslave je reduciran na održavanje mise i govorenje loda, a zbog u potresu oštećene crkve sv. Marije na Dolcu, misa se održavala u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama, uz izravan televizijski prijenos Laudato TV.
U zadnjih desetak godina, do početka pandemije COVID-19, Bokeljske večeri održavale su se u reprezentativnom ambijentu hotela Sheraton, zadnje subote u veljači. Imale su jasno izrađenu fizionomiju. Program je započinjao lodama. Govorio ih je mali admiral koji ih je izricao i na Tripundan. Nastavili bi plesači odreda bratovštine plesanjem kola sv. Tripuna, a nakon pozdravne riječi predsjednika i, eventualno, nekog od uzvanika, održao bi se petnaestominutni intermezzo klasične glazbe, u kojemu bi, uglavnom, nastupili poznati hrvatski operni solisti. Nakon večere, program se nastavljao u zabavnom tonu, uz plesnu glazbu, lutriju i tombolu. Ples je otvarao predsjednik valcerom uz glazbu Straussa mlađeg Na lijepom plavom Dunavu.
Večeri su redovito prisustvovali brojni uzvanici, visoki predstavnici gradskih i državnih vlasti, predstavnici hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori, predsjednici pojedinih udruga, u jednom razdoblju i visoki dužnosnik Bokeljske mornarice Kotor. Čest gost bio je i crnogorski veleposlanik u Hrvatskoj, rado su se odazivali našem pozivu i predstavnici crnogorske nacionalne zajednice u Zagrebu. Večeri su bile dobro posjećene, obično je prisustvovalo, što članova, što gostiju oko 250 duša. Zadnje dvije godine, zbog ograničenja okupljanja u zatvorenim prostorima uzrokovanog pandemijom, Bokeljske večeri nisu održavane.