U Kotoru, u Pomorskom muzeju Crne Gore 4. kolovoza 2026. predstavljena je nova knjiga istaknutog autora bokeljskih tema prof. Željka Brguljana – monografija „Skalinada župne crkve u Prčanju“ u suizdavaštvu Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb i Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Pred prepunom dvoranom knjigu su predstavili mr. Maja Uskoković, direktororica kotorskog Pomorskog muzeja, akademkinja Katarina Horvat Levaj, ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, dr. sc. Andrej Žmegač i dr. sc. Darka Bilić, znanstvenici istog Instituta te domaća znanstvenica Maja Marović, mag. hist.art.

Modelator programa Dijana Gjurašković pozdravila je okupljene u prepunoj galeriji Muzeja, posebno konzulicu Republike Hrvatske u Kotoru gđu Jasminku Lončarević, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimira Dekovića i predsjednika Bokeljske mornarice Kotor Denisa Vukašinovića, potom je istakla dugogodišnju plodnu i inspirativnu suradnju Željka Brguljana s Pomorskim muzejom Crne Gore te upoznala prisutne s osnovnom biografijom autor te naglasila da je pred nama jedan izuzetno svestran čovjek koji je u ovom Muzeju uvijek dobro došao.

Domaćin događaja, mr. Maja Uskoković pozdravila je prisutne te istakla posebnost i važnost prčanjske skalinade koja istovremeno spaja more i kopno, svakodnevni život mjesta i njen sakralni centar, ljudski trud i duhovnu težnju, govoreći nam o generacijama Prčanjana koji su zajednički stvarali prostor u kojemu se ogledaju privredna snaga i kulturna svijest jednog vremena. Potom je naglasila da je Brguljan dobro poznat kao predan istraživač kulturne i pomorske baštine Boke Kotorske, ali i kao likovni umjetnik i književnik, njegov rad odlikuje rijetka sposobnost da poveže znanstvenu preciznost s neposrednim poznavanjem prostora o kojem piše te za Pomorski muzej Crne Gore njegova izdanja imaju izuzetnu važnost. Večerašnje predstavljanje nije samo predstavljanje jedne vrijedne knjige, ono je i potvrda da kulturna baština ostaje živa samo kad je istražujemo, objavljujemo i prenosimo novim generacijama.

Akademkinja Katarina Horvat Levaj pozdravila je okupljene u ime Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, izdavača ove sjajne monografije, i u svoje osobno ime. Odmah na početku je naglasila da je osim promoviranja još jedne znanstvene monografije u nizu ovog izuzetnog autora – istraživača, publicista, esejista, slikara i još mnogo toga uz temeljnu struku inženjera strojarstva i brodogradnje, kojeg kao Bokelja i kao interpretatora bokeljske baštine svi sigurno dobro poznaju, ovo posebno svečani trenutak jer je izdavanjem ove monografije došlo konačno i do formalne suradnje Instituta za povijest umjetnosti i Željka Brguljana. Istakla je da je u fokusu istraživanja Instituta, od samih početaka, i Boka kotorska jer je ona nedjeljivi dio kulturne baštine cijele istočne jadranske obale, odnosno ona čini kulturno-povijesno i umjetnički cjelinu s Dalmacijom jer su u vrijeme najvećeg procvata u ranom novom vijeku dijelile isti državni okvir – Venecijansku Republiku. Istraživanja Instituta iznjedrila su, kako je jednom crnogorski akademik Rajko Vujičić zamijetio, i utjecaje Boke na dubrovačku i dalmatinsku baštinu, a ne samo obrnuto, kako se uobičavalo tumačiti međusobnu povezanost. No unatoč zainteresiranosti Instituta za Boku, Željko Brguljan ostao je na neki način, „ispod radara Instituta“, surađujući primarno s pojedincima, a ne s institucijom, premda su neki od njih, kao Tonko Maroević, bili naravno institucije u malom. U jednom od takvim pojedinačnih susreta s ovdje nazočnim Andrejem Žmegačem, upoznala sam Željka Brguljana, upravo u trenutku kada je kolegi Žmegaču poklonio svoju monografiju Na granici mora i neba. Zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju, Perast – Zagreb 2015., po meni autorovo remek-djelo dostojno vrhunskih povjesničara umjetnosti i znanstvenika. Najprije u letimično pregledu, a poslije i u pažljivom čitanju navedene knjige, nisam mogla vjerovati da autor nije povjesničar umjetnosti. No takav je cjelokupni opus Željka Brguljana, utemeljen s jedne strane na talentu i ljubavi prema zavičaju, a s druge strane na istraživanju i znanju. Bez dobrog poznavanja povijesti, književnosti, kulturne baštine, ali i sustavnog rada u arhivima i na terenu ne bi mogle nastati tako impozantne knjige, studije i članci širokog spektra tematike s naglaskom na pomorsko-likovnim temama – Pomorstvo Boke kotorske na slikama Bazija Ivankovića (2011.), Na granici mora i neba (2015.), Bokeljske teme (2018), Zbirka moderne i suvremene umjetnosti svetišta Gospe od Škrpjela na otoku pred Perastom (2019.), Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića (2022.), Život Meduse. Likovna svjedočanstva putovanja i stradanja Lloydova parobroda Medusa (2023.) i dr. Horvat Levaj dalje je iznijela da sva vještina znalačkog autora dolazi do izražaja i u knjizi koju danas s radošću promoviramo u ovom lijepom prostoru. Prije negoli čovjek uzme knjigu u ruke mogao bi se zapitati zar je moguće napisati monografiju o samo jednom stubištu – skalinadi. No već sam pogled na sadržaj daje odgovor da je to moguće ako autor barata s obiljem podataka i metodološkim vještinama, što su odlike Željka Brguljana, te ako je stubište ne samo reprezentativno nego i višestruko inkorporirano u crkvu i naselje, kakva je prčanjska skalinada. Nadalje je iznijela neke zanimljivosti o prčanjskoj crkvi Bernardina Maccaruzzija, uspoređujući je s župnom crkvom u Vodnjanu u Istri istog arhitekta, a potom vuče paralele s nedovršenom župnom crkvom u nasuprotnom Perastu. Završavajući svoje izlaganje o knjizi i radu autora, akademkinja Horvat Levaj istakla je da Željko Brguljan, unatoč udaljenosti od bokeljskog zavičaja te zanimanju inženjera i nastavnika, koji zasigurno zahtijeva veliki angažman krajnje različit od onoga vezanog uz istraživanje bokeljske baštine, ostvaruje rezultate kojima bi se mogao podičiti bilo koji znanstvenik predan svom istraživačkom poslu u nekom humanističkom ili društvenom Institutu. Stoga, smatra da je uključivanje knjige Željka Brguljana u znanstveno-istraživačku djelatnost Instituta za povijest umjetnosti, početak jedne logične i višestruke suradnje, vjerujem na obostrano zadovoljstvo i na opće dobro za bokeljsku kulturnu baštinu.

Potom je dobio riječ recenzent dr. sc. Andrej Žmegač koji je kazao da je projektant prčanjskog stubišta arhitekt Milan Karlovac važna figura i značajan graditelj koji je posebno puno gradio u Boki, ali nedovoljno valoriziran te da se Brguljan njime temeljito bavio i dobro ga istražio. Istaknuo je da Željko Brguljan ima jaku motivaciju, entuzijazam i strast kojom pristupa baštinskim temama te su stoga rezultati njegova rada relevantni i izuzetni. Zaključio je da se radi o velebnoj knjizi, naglasio doprinos odličnog fotografa gospodina Antona Gule Markovića, a također doprinos dizajnera Marija Aničića te čestitao autoru. A svoju recenziji završio je riječima „U autorovu diskursu prepoznaje se specifična bliskost prema temi kojom se bavi, a ona postoji jer je riječ o zavičajnom odnosu. S jedne strane marno i dugogodišnje prikupljanje povijesnih podataka, s druge neka toplina što proizlazi iz osobnog iskustva.“

Potom je svoja viđenja o značaju Brguljanove knjige iznijela povjesničarka umjetnosti Maja Marović koja je knjigu predstavila iz konteksta razumijevanje i predstavljanja lokalne baštine. Knjiga je nastala na temelju znanstvenog rada o izgradnji skalinade Župne crkve u Prčanju, prvotno objavljenog u uglednom časopisu Ars Adriatica, a taj je rad proširen u dokument koji s jedne strane rekonstruira izgradnju crkve i monumentalnog stubišta, a s druge svjedoči o specifičnom načinu bavljenja baštinom u sredini u kojoj sustavna istraživanja i znanstveno-istraživački projekti kronično nedostaju. Zato se kod nas razvio jedan vrlo specifičan način bavljenja baštinom: glavni pokretač je istraživačka strast koja se – što se jasno vidi upravo na primjeru ove knjige – ne može odvojiti od snažne emotivne i zavičajne veze s temom. Praktički se granice između istraživača, entuzijasta, lokalnog kroničara i svjedoka prostora prepliću. Prčanj je prostor koji je autora oblikovao i kojem se neprestano vraća. Dio godine provodi ovdje, a dio izvan Boke. Upravo zato Boku promatra iz dviju perspektiva: iznutra, gdje joj se vraća na jedan način kada nije fizički tu, i izvana, kao netko tko pri svakom povratku iznova primjećuje promjene koje ovaj prostor trpi. Mislim da upravo iz te dvostruke perspektive proizlazi njegov osobit odnos prema vremenu, promjenama i potrebi da se zabilježi ono što bi bez takvih napora moglo biti nepovratno izgubljeno. Marović je govorila o zavičajnom jeziku kojim ova knjiga progovara u svojoj strukturi, o načinima na koje se može čitati i načinu na koji, iz njene perspektive, postaje svojevrsni žanrovski fenomen. Fenomen u kojem istaživački rad postaje gotovo osobno svjedočanstvo, a rekonstrukcija i arhitektonski život građevine postaju svjedoci života lokalne zajednice. Istakla je da autor projekt izgradnje skalinade promatra upravo kroz to očište nastojanja i truda Prčanjana, kao netko tko nastoji prenijeti glas zajednice kroz vrijeme. To je nesumnjivo imalo utjecaja i na sam način na koji je knjiga strukturirana. Riječ je o suvemeno oblikovanom i preglednom dvojezičnom izdanju, koje sadržaj čini pristupačnim, jer može dobro komunicirati s različitom publikom – od struke do šire javnosti. Što se tiče vizualnog materijala u knjizi, njega Marović dijeli u više segmenata. U prvi segment smješta arhivsku dokumentaciju kojom se potkrepljuje znanstvena nit, ali put od pronalaženja arhivske dokumentacije, preko njezina čitanja, pa sve do tumačenja, mukotrpan. Naravno da je taj put uspješno savladan, ali posebno mi je lijepo pomisliti da će neko dijete, listajući ovu knjigu, zastati pred ljepotom rukopisa ili crteža iz arhiva i upravo tu prvi put osjetiti znatiželju koja će ga odvesti u istraživačke vode. U drugi segment smješta povijesne fotografije i, nasuprot njima, moderne snimke iz drona, kojim se, kroz dva različita vizualna senzibiliteta, premošćuje razdoblje od preko 150 godina. Ako bismo promatrali čitavo razdoblje koje knjiga obuhvaća, ono je i šire, kad bismo povezali sva mjesta, ljude i događaje koje knjiga spominje, ta bi se mreža granala daleko izvan lokalnih okvira, divno povezivujući more, ljude i prostore izvan Boke. Taj širi kontekst nam je izuzetno važan jer govori o tome da su naše zavičajne teme nisu samo lokalne, one su univerzalne. Treći segmentom ove knjige Marović smatra nematerijalni aspekt, odnosno ono što je autor uokvirio u zadnjem poglavlju imenovanom „Život skalinade“ – život oko crkve, život na skalinadi i oko nje, svakodnevnu molitvu, žalovanje, slavlje… prikazano na fotografijama. U nastavku izlaganja Maja Marović je naglasila da je ovo izdanje koje može, na jedan dublji način, doista privući i zadržati pažnju. Dok se čita i gleda knjiga na taj način, može se primijetiti da je i sam taj ritual vizualno uokviren: suvremene fotografije skalinade na samom početku i na samom kraju knjige uokviruju čitav ovaj sadržaj. Skalinada tako i kao slika uokviruje i prima naše iskustvo čitatelja koji promatra i razmišlja o njoj, možda se i sam prisjeća nje ili doživljaja i sjećanja bliskih onima opisanim u knjizi. Dodala je da, u kontekstu aktualnog pitanja očuvanja Prirodnog i kulturno-povijesnog područja Kotora na Listi svjetske baštine, neraskidivo vezanog uz odnos građanske zajednice prema vlastitom nasljeđu, ova knjiga može poslužiti kao vrlo dobar primjer cjelovitog, interpretativnog pristupa baštini, koji ne promatra samo arhitektonski objekt, nego ga povezuje s arhivskom građom, prostorom u kojem nastaje i živi te sa zajednicom koja mu kroz vrijeme zapravo daje i oblikuje život i značenje, potom zaključila da ovakve knjige donese nešto važnije od podataka o lokalnoj baštini – čuvaju odnos prema njoj.

Zadnji sudionik predstavljanja bila je dr sc. Darka Bilić koja je u svom izlaganju je iznijela da se ova knjiga prirodno nadovezuje na dosadašnje istraživački rad Željka Brguljana o graditeljskoj i kulturnoj baštinini Prčanja i Boke kotorske, istodobno riječ je o izdvojenoj studiji skalinade prostornog i arhitektonskog elementa koji je bitno odredio odnos nove župne crkve prema naselju i javnom prostoru oblikujući jednu od najupečatljivijih cjelina Bokokotorskog zaljeva. Potom je govorila o knjizi iz perspektive uloge graditeljskih stručnjaka u prostoru u kojem je nastajala prčanjska crkva i skalinada te o mletačkom inženjeru koji je radio i na prčanjskoj crkvi – protomajstoru Iseppu Ferru iz Pirana. Potom je istakla da se povijest nastanka skalinade može čitati kao povijest cirkulacije ljudi, znanja i arhitektonskih rješenja unutar zajedničkog jadranskog prostora. Na kraju je istakla da knjiga Željka Brguljana ima i dodatnu poveznicu s radom Instituta za povijest umjetnosti budući je njeno objavljivanje podržano u okviru Institutskog projekta „od lokalnog do regionalnog: Umjetnost Jadranske Hrvatske od srednjeg vijeka do 19. stoljeća“, podržanog od NexGenerationEU, koji ona vodi, a u kojem se polazeći od temeljito istraženih lokalnih primjera nastoji prepoznati šire regionalne veze i procese kretanja umjetnika i graditelja, prijenos znanja i modela, ulogu naručitelja te kulturne kontakte među različitim sredinama jadranskog prostora, kojemu pripada i Boka kotorska jer su je s Dalmacijom i drugim djelovima Jadrana stoljećima povezivale političke, gospodarske i kulturne veze koje su nadilazile današnje državne granice. Brguljanova knjiga lijepo pokazuje koliko takav istraživački pristup može biti plodan. Polazeći od jednog izrazito lokalnog spomenika – skalinade u Prčanju, otvara puno šira pitanja o graditeljima, prijenosu arhitektonskih zamisli, ideja i znanja te o vezama lokalne sredine sa širim jadranskim i talijanskim prostorom. Takve su interpretacije moguće samo na temelju pouzdano istraženih pojedinačnih primjera, a Brguljanov rad odlikuje iznimna temeljitost, sustavan rad na arhivskim, pisanim i slikovnim izvorima te sposobnost povezivanja pojedinačnih podataka u cjelinu koja donosi niz novih spoznaja o graditeljskoj i kulturnoj baštini Prčanja i Boke. Na kraju je Bilić izrazila zadovoljstvo što je projekt „Od lokalnog do regionalnog“ mogao pridonijeti objavljivanju ove knjige jer se time ne podupire samo jedan vrijedan istraživački pothvat nego i ona vrsta temeljnog istraživanja bez kojeg nije moguće graditi ozbiljne regionalne i komparativne interpretacije te je čestitala autoru na još jednoj vrijednoj knjizi i na ustrajnosti kojom već godinama otkriva i rasvjetljava nove stranice kulturne povijesti Prčanja i Boke želeći mu još mnogo ovakvih istraživačkih rezultata i novih knjiga, a Prčanju i Boki još mnogo tako predanih istraživača i istraživanja koja će nastaviti otkrivati i vrednovati njihovu iznimno bogatu i vrijednu kulturnu baštinu

Na kraju se autor Željko Brguljan zahvalio svima koji su doprinijeli objavljivanju ove knjige, svima koji su je predstavili, kao i domaćinu Pomorskom muzeju Crne Gore i posebno svom dugogodišnjem suradniku i prijatelju fotografu Antonu Guli Markoviću i vjernoj publici te najavio svoju novu suradnju s Pomorskim muzejem – monografiju o dobrotskim Ivanovićima.

Posebna zahvala u prepoznavanju važnosti i realizaciji djela, suizdavaču Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Zagreb

Fotografije: Anton Gula Marković