Odluka UNESCO-a o upisu Tripundanskih svečanosti i Kola sv. Tripuna na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva završni je čin integracije tisućljetne tradicije potomaka onkrajkarpatskih Hrvata, koji su davno naselili krajnji jug tadašnje provincije Dalmacije, u kulturni i, uopće, duhovni identitet moderne hrvatske nacije konstituirane u 19. stoljeću.
Neporeciva je povezanost našega zaštićenog kulturnog dobra i onoga, kojega je godinu dana ranije, pod nazivom Kulturno nasljeđe Bokeljske mornarice Kotor: svečano predstavljanje tradicije i kulturnog identiteta,[1] na UNESCO-vu listu upisala Crna Gora. Premda ime kulturnog dobra Crne Gore dosta toga skriva, spominjanje Bokeljske mornarice dovoljno je da se veza između dva dobra uspostavi i učini trajno održivom.
Dvije su bitne razlike između hrvatske i crnogorske nominacije. U prvom slučaju nominirana je zavičajna tradicija, a u drugome predstavljanje te iste tradicije. Dok se širenje kulta sv. Tripuna, posredstvom zavičajnih udruga Bokelja, unutar državnog teritorija Republike Hrvatske, s učinkom njezina svrstavanja u red zemalja u kojima se slavi frigijski mučenik, nametnulo samo od sebe kao kulturna vrijednost, Crna Gora je, nakon neuspjeha u nominiranju udruge Bokeljska mornarica Kotor, uz stručnu pomoć stranih instruktora, konačno definirala kulturno dobro povezano s udrugom, koje je, prema mišljenju eksperata, imalo najviše izgleda na uspjeh.
Na Reprezentativnu listu može dospjeti svako kulturno dobro države članice UNESCO-a, koje formalno ispunjava pet kriterija. Takav formalistički pristup omogućio je da se u riznici svjetske kulturne baštine pohrane kulturna dobra koja je svijet upoznao prije nego je 2008. godine utemeljena Reprezentativna lista, kao, primjerice, španjolski ples Flamenco i kulturne vrijednosti koje će čovječanstvo upoznati tek nakon što budu uvrštene na Listu, u koje spadaju prvo upisano dobro Crne Gore i 17. po redu Republike Hrvatske. Da ne bude zabune, to se i htjelo. Smisao Reprezentativne liste je da se iz najzabitijeg kraja svijeta na svijetlo izvuče ono što njegova lokalna zajednica smatra svojim kulturnim postignućem. Sva kulturna dobra upisana na Listu jednako su vrijedna, nema gradacije, navedena su prema godini upisa redoslijedom kojim se o upisu odlučivalo.
U hrvatskoj nominaciji jasno je naveden identitet kulturnog dobra. Riječ je o tradiciji Hrvata iz Boke kotorske koji žive u Republici Hrvatskoj. U crnogorskoj se, pak, o identitetu dobra upisanog na UNESCO-vu listu zaključuje temeljem identiteta nacionalnog kulturnog dobra čija se baština predstavlja. To je Bokeljska mornarica Kotor koja je u nominaciji, na crnogorskom jeziku, identificirana kao „kulturno dobro države Crne Gore, koje baštine dominantno katolici, Hrvati, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke, koji su učestvovali u njenom očuvanju“. Treba reći da se i ovdje crnogorska verzija nominacije razlikuje od engleske i francuske, a to znači i od odluke UNESCO-a. Riječ „baština“ u engleskom tekstu dobila je značenje „ostavština“, a riječ „dominantno“ zamijenjena je izrazom „prije svega“.[2] Može se učiniti da je svejedno je li riječ o nasljeđu ili ostavštini, međutim, nije baš tako. Ostavština upućuje na utemeljitelja, odnosno čuvara tradicije u prošlosti, a baština na današnjeg nasljednika. Nasljednik, kako znademo, ne mora biti ostaviteljev potomak. U našem slučaju, to, i nije. Hrvati su, kako vidimo i ostavitelji i nasljednici tradicije. Ako slijedimo prevoditeljevu misao, doći ćemo do zaključka da su dominantno Hrvati ili prije svega oni svojim današnjim nasljednicima ostavili Bokeljsku mornaricu, koju su 809. godine u Kotoru osnovali ili u nekom povijesnom trenutku preuzeli čuvanje njezine tradicije koju su 809. utemeljili pripadnici nekog drugog, u nominaciji nespomenutog naroda. U svakom slučaju, između identiteta Bokeljske mornarice Kotor i identiteta njezine baštine treba staviti znak jednakosti, a zatim to isto učiniti i kada se uspoređuju identiteti kulturnog dobra kojega je Crna Gora upisala na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva i dobra koje je na istu listu uvršteno kao tradicija Hrvata iz Boke kotorske koji žive u Republici Hrvatskoj. Na eventualnu primjedbu da ova zadnja jednadžba ne stoji, s obzirom da se u kotorskoj Bokeljskoj mornarici kao baštinici navode i pripadnici crnogorskog i drugih naroda, odgovor bi bio da se i u Hrvatskoj, u prošlosti znalo dogoditi, a toga ima i danas da u pojedinim bratovštinama kolo sv. Tripuna plešu pripadnici drugih naroda.
[1] U nominacijskom obrascu popunjenom na crnogorskom jeziku (izvorniku) i u francuskom prijevodu stoji samo riječ: „identitet“ (fr. identité), bez dodatka: „kulturni“, u engleskoj verziji, međutim, piše: „kulturni identitet“ (cultural identity). Nema objašnjenja kako je i zašto došlo do izmjene. Službeni jezici komunikacije UNESCO-a, barem kada je riječ o zaštiti kulturnih dobara, su engleski i francuski. Svi materijali koji se dostavljaju nadležnim tijelima moraju biti napisani na oba jezika, sve odluke koje ta tijela donose objavljuju se na engleskom i francuskom jeziku. U odluci Međuvladina odbora UNESCO-a, u obje verzije, engleskoj i francuskoj, piše „kulturni identitet“ (engl. cultural identity, fr. identité culturelle).
[2] Engleska i francuska verzija nominacije razlikuju se od crnogorskog izvornika. U engleskom prijevodu stoji: „Bokeljska mornarica kulturno je dobro države Crne Gore i predstavlja ostavštinu prije svega katolika, Hrvata, a zatim i Crnogoraca i pripadnika ostalih nacionalnosti na prostoru Boke, koji su učestvovali u njenom očuvanju“. Riječ „baština“ prevedena je „legacy“, što nije pogrešno, ali, s obzirom na kontekst, nije korektno. Naime, u jeziku međunarodne zaštite kulturnih dobara za baštinu, odnosno nasljeđe uobičajeno se koristi engleska riječ heritage, (fr. héritage). Osnovno značenje riječi „legacy“, prema Websterovu rječniku, je ostavština (određena stvar dana posljednjom voljom). Bode u oči i da je riječ „dominantno“ zamijenjena engleskim izrazom: „first of all“ (prije svega), u francuskoj verziji istoznačnicom „avant tout“.