Osvrt: Željko Brguljan
Fotografije: Dražen Kokorić

Desetog svibnja 2025. Bokelji u Zagrebu su proslavili visoku obljetnicu – stoljeće prisutnosti „Društva Bokelja“ i Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ u hrvatskoj metropoli. Tom priliko su nas svojim dolaskom počastili naši Bokelji, posebno dio odreda Bokeljske mornarice Kotor predvođen Admiralom Mirkom Vičevićem i malim admiralom Matijom Radimirijem.

Pored brojnih članova bokeljske zajednice u Zagrebu, građana i turista događaj su pratili i brojni visoki uzvanici: u ime predsjednika Vlade RH gospodina Andreja Plenkovića, gospodin Davor Božinović potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova RH, ministrica kulture i medija republike Hrvatske gospođa. Nina Obuljen Koržinek, u ime ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske gospodina Gorana Grlića Radmana posebna savjetnica gospođa Vanda Babić Galić, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Nj. E. Veselko Grubišić izvanredni opunomoćeni veleposlanik, gospođa Jelena Ražnatović, privremena otpravnica poslova Veleposlanstva Crne Gore u Republici Hrvatskoj, u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske gospođa Marija Mesnjak, voditeljica Službe za projekte i programe hrvatske nacionalne manjine, u ime gradonačelnika Grada Zagreba Grada gospođa Cvijeta Grijak, stručna savjetnica za amaterizam u Gradskom uredu za kulturu i civilno društvo, predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ gospodin Alija Šukurica, tajnik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i predsjednik Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, gospodin Bojan Radulović, Admiral Bokeljske mornarice Kotor i predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore gospodin Mirko Vičević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore gospodin Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatske građanske inicijative gospodin Adrian Vuksanović, te u ime domaćina intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gospođa Iva Hraste Sočo.

Proslava je započela združivanjem odreda Bokeljske mornarice iz Kotora i Zagreba, predajom prijavka kapetana Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ Zagreb i Rijeka kapetana Iva Petkovića Kapetanu Bokeljske mornarice Kotor Josipu Markoviću koji je postrojio združeni odred koji se u koraku uz zvukove koračnice uputio prema mjestu održavanja svečanosti.

Admiral Bokeljske mornarice Kotor Mirko Vičević izvršio je pregled starodrevnog odreda uz naklon zastavama i pozdrav. Odzdrav je bio gromoglasan.

Odred mornara Bokeljske mornarice u živopisnim odorama i starinskim oružjem izazvao je velik interes prisutnih. Pred okupljenim građanstvom i uzvanicima, a u glazbenoj pratnji puhačkog orkestra KUD „Lovro Ježek“ iz Marije Bistrice, izvrsno je otplesano Kolo sv. Tripuna, koje se od prošle godine nalazi na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Uz poznate taktove, koji su postali gotovo zaštitni znak Bokelja, plesači su dostojanstveno izveli dijelove prastarog kola, koje se u srednjem vijeku plesalo u kotorskoj katedrali sv. Tripuna, oko relikvija ovog sveca koji je još početkom 9. stoljeća postao ne samo patronom Grada Kotora nego i Bokeljske mornarice. Taj najljepši trenutak za svakog Bokelja okupljeno mnoštvo popratilo je burnim pljeskom.
Nakon kraćeg koncerta puhačkog orkestra, i izvedbe svojevrsne himne Bokelja „Bokeljska noć“ koju je napisala naša draga Maja Perfiljeva, a pjevali mnogi, sve do nezaboravne izvedbe Vice Vukova, svi zajedno su se uputili u Foaje prvog kata HNK gdje je svečanost nastavljena prigodnim govorom predsjednika Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ Zagreb, gospodina Timora Šatare koji je započeo svoje obraćanje riječima da danas proslavljamo preko 100 godina aktivne prisutnosti Bokelja u Zagrebu, u kojem su se istakle brojne značajne ličnosti u znanosti, umjetnosti, kulturi i društvenim aktivnostima. Njihovo okupljanje u Zagrebu od kraja 19. stoljeća postupno je postajalo sve brojnije, često vezano za burna povijesna zbivanja, te nastavio: „Boka kotorska je nakon pada Venecije i kraće francuske uprave, dulje od jednog stoljeća bila u sastavu Austro-Ugarskog carstva, u zajedničkoj pokrajini s Dalmacijom, pa je tako dijelila istu sudbinu i s ostalim krajevima Hrvatske. Bokeljski pomorci, slavni u doba jedrenjaka, morali su se sredinom stoljeća prilagoditi novom dobu parobrodarstva, pa su se selili s obiteljima u ondašnje austrijske luke, najviše u Trst, Rijeku i Split, a potom, usmjeravajući se na nova zanimanja, u sveučilišna središta – u Beč, Prag, i posebno, nakon pada Monarhije, u Zagreb.

Već se na prelazu stoljeća u Zagrebu okupio znatan broj istaknutih Bokelja koji su u veljači 1921. godine, na večeri prigodom proslave sv. Tripuna, zaštitnika Grada Kotora i Bokeljske mornarice, osnovali „Bokeljsku Zakladu“ iz koje se podupiralo Bokelje koji se školuju na Zagrebačkom sveučilištu. Inicijativu je pokrenuo tadašnji rektor zagrebačkog sveučilišta, Bokelj prof. dr. Karlo Radoničić, osnivač i prvi predstojnik Interne Klinike Medicinskog fakulteta, a u upravnom odboru Zaklade, uz druge, izabran je i dr. Josip Jedlowski, istaknuti političar i publicist.

Organizirano okupljanje u Društvo Bokelja započelo je godine 1924. U to doba isticali su se u Zagrebu svojim stručnim i političkim djelovanjem i drugi Bokelji. Iz tog niza, izdvojit ćemo dvije Bokeljke – knjižničarku dr. Evu Verona, autoricu prvog Hrvatskog nacionalnog kataložnog pravilnika i prvu Europljanku koja je dobila nagradu Američkog knjižničarskog društva te profesoricu političke ekonomije i političarku Savku Dabčević-Kučar, jednu od ključnih figura hrvatskoga proljeća, osnivačicu i prvu predsjednicu Hrvatske narodne stranke.

Nezaobilazan je lik profesora pomorskog prava i dekana Pravnog Fakulteta u Zagrebu akademika Vladislava Brajkovića, urednika Pomorske enciklopedije LZ, osnivača više pomorskih institucija u Hrvatskoj, stalnog člana i potpredsjednika Međunarodnog pomorskog odbora. Živeći i radeći u Zagrebu, bio je glavna spona zagrebačkog Društva Bokelja i kotorske Mornarice. Kad se nakon poslijeratnih turbulentnih godina, 1964. u Kotoru obnovila Bokeljska mornarica, akademik Brajković je izabran za njenog admirala te je ovu prastaru instituciju vodio iz Zagreba gotovo tri desetljeća. Iste se godine zagrebačko Društvo Bokelja reorganiziralo u Društvo Bokeljska mornarica, a njenim prvim predsjednikom postao je još jedan znameniti Bokelj koji je dao velik doprinos glazbenoj kulturi Zagreba i Hrvatske – skladatelj Ivan Brkanović.

U teškim godinama Domovinskog rata, u vrijeme predsjednika prof. dr. Zvonimira Janovića, Društvo se 1991. reorganiziralo u Hrvatsku bratovštinu Bokeljska mornarica 809 Zagreb. Od tih godina poseban naglasak u radu Bratovštine su projekti koji promoviraju bogatu kulturnu baštinu Boke kotorske, poput izdanja sabranih djela Viktora Vide i izložbe „Boka kotorska u hrvatskom slikarstvu“ autora Željka Brguljana i Tonka Maroevića, čijoj je realizaciji doprinio dugogodišnji član i podupiratelj Bratovštine, počasni admiral Anton Simović.
Kulturnoj djelatnosti posebnu je važnost dao novi predsjednik dr. Josip Gjurović te je zahvaljujući njegovom entuzijazmu i posvećenosti tradiciji i kulturi te autorskom radu potpredsjednika Željka Brguljana, zagrebačka Bratovština postala prepoznata po doprinosima kulturi Grada Zagreba. Njihovim predanim radom, Bratovština, koja je registrirana kao udruga u kulturi, je uz brojna izdanja ostvarila i velike projekte, među kojima retrospektivnu izložbu portretiste brodova Bazija Ivankovića u Zagrebu i Dubrovniku, autora Željka Brguljana i Nade Fisković, izložbu „Kravata u Bokelja“ u Padovi, Trstu, Rijeci, Puli, Zagrebu i Tivtu, autora Nikole Albanežea i Željka Brguljana, koncertnu praizvedbu zametnute opere „Fedra“ Ivana Brkanovića trudom Štefanije i Antuna Petrušića, izložbu „Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca“ autora Željka Brguljana i Arijane Koprčina i druge.

Već u Gjurovićevom mandatu poduzimaju se nastojanja oko obnove veze s matičnom ustanovom u Kotoru. U mandatu Iva Škanate, a podrškom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2022. godine Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna, kao tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj uvedeni su u UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Do ponovnog uspostavljanja partnerskih i prijateljskih odnosa s Bokeljskom mornaricom u Kotoru, došlo je u siječnju 2024. Zahvaljujući novoizabranom admiralu Bokeljske mornarice u Kotoru Mirku Vičeviću i predsjedniku Bokeljske mornarice u Kotoru Denisu Vukašinoviću, uz suradnju Bratovština iz hrvatske, ostvarilo se dugo željeno približavanje kotorskoj Matici. Tada je potpisan sporazum o suradnji, na temelju kojeg se ubrzo ostvaruju mnoga zajednička događanja, pa se i ovom prilikom potvrđuje naše zajedništvo u promicanju temeljnih vrijednosti, tradicije i kulturne baštine. Vanjska proslava sv. Tripuna u Kotoru 9. veljače 2025. godine okuplja mornare Bokeljske mornarice Kotor s podružnicama iz Tivta i Herceg Novog, kao i hrvatskih bratovština Bokeljske mornarice iz Splita, Rijeke, Zagreba, Pule i Dubrovnika jedna je od potvrda suradnje u čuvanju i slavljenju naših vrijednosti.

Među naslijeđenim vrijednostima, koje ne dijele već povezuju Bokelje diljem svijeta, prvenstveno je godišnja proslava sv. Tripuna, zaštitnika Kotora i Bokeljske mornarice, kojeg slavimo svake godine 3. veljače, u Kotoru već još od 9. stoljeća, a u Zagrebu preko jednog stoljeća. To je najdraži i najsvečaniji dan okupljanja Bokelja, uz plesanje Kola Bokeljske mornarice ispred crkve i izricanje Pohvala / Loda, svojevrsne molitve Malog admirala, a potom, nakon mise, slijedi radost druženja koje se, uz plesanje kola, nastavlja na omiljenim Bokeljskim večerima.

Od najstarije zabilježene proslave u Zagrebu iz 1921., o kojoj novine izvještavaju kako je „Bokeljska kolonija u Zagrebu slavila tradicionalnu svetkovinu Sv. Tripuna službom Božjom, prije koje je sinčić gospodina rektora dr. Radoničića odjeven u nošnji Bokeljske mornarice, izrekao Pohvale“, to se slavlje, milo svakom Bokelju, održava u kontinuitetu dulje od jednog stoljeća. Našem dragom Zagrebu godinama prenosimo dio povijesti i kulture voljenog zavičaja – Boke kotorske, ponoseći se na doprinose brojnih Bokelja gradu u kojem živimo i djelujemo, bilo da smo rođeni u Boki ili smo već 5-generacija rođenih Zagrepčana.“

Potom se Šatara, kao predsjednik jedne od najstarijih zavičajnih udruga u Zagrebu, posebno zahvalio Gradu Zagrebu na podršci koju je pružao Bratovštini proteklih desetljeća, a potom Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, koje je također prepoznalo vrijednosti koje gaji Bratovština, zalažući se u očuvanju i promicanju tradicije te izrazio želju za još uspješnijom suradnjom u budućnosti.

Na kraju se posebno srdačno zahvalio intendantici Hrvatskog narodnog kazališta gospođi Ivi Hraste Sočo koja nas je ljubazno ugostila u krovnoj instituciji glazbeno-scenske kulture u Republici Hrvatskoj, u kojoj su svoje karijere gradili i glazbeno nadareni Bokelji te, također, zahvalio svima koji su svojim prisustvom uveličali proslavu visoke obljetnice, kako institucijama tako i pojedincima.

Okupljenima se obratio i Admiral Bokeljske mornarice Kotor Mirko Vičević čestitajući zagrebačkoj bratovštini na jubileju, iskazujući veliku čast na sudjelovanju uz poruke jačanje zajedništva u budućnosti. Okupljenima se u prepunoj dvorani obratio i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i Ministar unutarnjih poslova gospodin Davor Božinović naglašavajući važnost prisutnosti i očuvanju naše tradicije kao zalog opstanku hrvatskog identiteta u budućim vremenima.

Potom su dodijeljena prigodna priznanja za doprinos radu zagrebačke Bratovštine, a koja su urečena pojedinim institucijama koje su u proteklom razdoblju podupirali Bratovštinu te zaslužnim članovima i drugim pojedincima, od kojih nekima posthumno.

Nastavak proslave protekao je u okrijepi i ugodnom druženju prisutnih, posebno je bila prilika radosnog susreta zagrebačkih Bokelja i njihovih gostiju iz Boke kotorske.

Proslava 100 godina organiziranog djelovanja Hrvata porijeklom iz Boke u Zagrebu nije bila samo svečani trenutak, već duboko emotivno putovanje kroz vrijeme. Bila je to priča o ljubavi prema zavičaju, o vjernosti tradiciji i o snazi zajedništva koje je, i nakon stoljeća, ostalo neokrnjeno.