Zoran Homen

Zoran Homen profesor je arheologije, viši kustos, nastavnik likovne kulture, slikar i umirovljeni dugogodišnji ravnatelj  Gradskoga muzeja Križevci.

Rođen je 1951. godine u Osijeku od majke Katice, rođene Đurđevčanke, i oca Gracije, rođenog u mjestu Prčanj u Boki Kotorskoj (danas Crna Gora). Današnje obitelji svih Homena potječu iz Kotora. Tamo je, naime, davne 1865. godine kao urar i zlatar iz Trsta došao Francesco Homen, javivši se na natječaj za gradskog urara. Bio je to pradjed Zorana Homena. On je trebao  navijati gradski sat i održavati sat na katedrali sv. Tripuna. Za to je dobio na besplatno korištenje lokal u tornju sa satom u Kotoru gdje je do danas opstala urarska radnja u četvrtoj generaciji Homena kao urara. U toj radnji čuva se originalni carski dekret iz 1875. potvrđen briljantnim prstenom od austrijskog cara kojim se Francescu (Franzu) Homenu dodjeljuje titula ”Professor Uhrmacher” jer je za jednog posjeta Kotoru (gdje je bila stacionirana austro-ugarska mornarica) car dobio na poklon njegov vrhunski  sat s novoizumljenim mehanizmom koji je za to doba bio malo remek djelo urarstva.

Otac Zorana Homena je dobio ime po blaženom Graciji iz Mula (malog mjesta pored Kotora). Majka rođena Luković bila je sestra don Nike Lukovića, dugogodišnjeg prčanjskog župnika, pisca i povjesničara. Pokopana je sa svojim mužem Ivanom (Ninom) na prčanjskom groblju. Kao geometar, Gracija je radio poslije Drugoga svjetskog rata na premjeru nacionaliziranih veleposjedničkih imanja po Slavoniji. Boraveći u Osijeku rodio mu se u ranu zoru (nakon starijeg sina Zlatka) drugi sin koji je zbog toga dobio ime Zoran (kršten kao Valentin). Nekoliko mjeseci potom odlazi na novo radno mjesto direktora Katastra u Đurđevcu pa mali Zoran s roditeljima i starijim bratom dolazi u srce Podravine.  Odrastajući u pitomom okruženju malog mjesta, u doticaju s prirodom kakvu još samo pamtimo, upoznavajući život i običaje podravskog seljaka u vlastitoj ulici, sudjelujući u veseljima pri vršidbi žita i u druženjima prilikom ”čejanja” perja, upijajući sve etnografske vrijednosti u ”podravskim svatima”, slušajući neponovljive domaće ”mužikaše”, diveći se novonastalim radovima doajena đurđevačkog naivnog kiparstva i slikarstva Ivana Tomerlina – Zoran Homen je postupno, od najranijeg djetinjstva, formirao svoj odnos prema vrijednostima koje je takvo okruženje nudilo, kako prema tradiciji i umjetnosti, tako i prema humanističkim vrijednostima jednog podneblja.

Osnovnu školu i gimnaziju završava u Đurđevcu. Studij ga odvodi u Zagreb. Diplomira likovni odgoj na Pedagoškoj akademiji, a potom završava studij arheologije na Filozofskom fakultetu. Godine 1978. zapošljava se u Gradskom muzeju Križevci u kojem završava 2016. svoj radni vijek kao dugogodišnji ravnatelj.

Razvivši svoj prepoznatljivi stil slikanja mrtvih priroda u naglašenom metafizičkom ozračju, napravio je nekoliko slika koje danas predstavljaju paradigmu u njegovom stvaralaštvu. Njegov ”Bakin ormarić” s početa osamdesetih ostao  je glavni prepoznatljivi znak njegovog slikarstva. S tom i još jednom slikom prijavljuje se na žirirani 16. Zagrebački salon 1981. godine gdje su mu radovi prihvaćeni. Izložene slike u Umjetničkom paviljonu pobudile su velik interes likovne publike, a to isto potvrdila je i službena kritika u novinskim izdanjima. Svrstali su ga među pet najznačajnijih slikara tog Salona. Publika je bila zanimljiva jer su neki noktima grebali po slikama miselći da je nešto nalijepljeno, a jedan je posjetitelj čačkalicom provjeravao da li su naslikane rupe od crva u bakinom ormariću – prave. I danas ga službena kritika svrstava u red naših najistaknutijih hiperrealista.

Homenove slike nalaze se u mnogim  privatnim kolekcijama diljem svijeta, u galerijama i muzejima u domovini i drugim javnim prostorima. Većinom ga poznaju kao autora lika trećeg hrvatskog sveca i zaštitnika Koprivničko-križevačke županije  sv. Marka Križevčanina čija se slika nalazi na glavnom oltaru istoimene kapele u Križevcima. Kada je 1993.poklonio sliku za obnovljenu kapelu nije ni znao da će mu ona otvoriti put u jednu novu fazu u njegovom stvaralaštvu, a to su sakralne teme.   Naime, ubrzo su stizale narudžbe za izradu oltarnih pala ili portreta svetaca tako da je do danas naslikao sve hrvatske svece, gotovo sve blaženike i nekoliko slugu Božjih na glasu svetosti. Sedamdesetak njegovih slika posjeduju crkve i samostani u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini: Franjevački samosan na Svetom Duhu u Zagrebu, Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, župna crkva u Krašiću, franjevačka crkva u Varaždinu, župna crva u Molvama, dominikanska kapela časnih sestara u Virju, Franjevački samostan u Bjelovaru, župna crkva u Makarskoj, Franjevački samostani u Virovitici, Šibeniku, Hrvatskoj Kostajnici i Ćuntiću, Šibenska biskupija, župna crkva u Martinskoj Vesi, Samostan sestara dominikanki u Zagrebu, župna crkva u Oriovcu, župna crkva u Andrijaševcima, Dominikanski samostan u Zagrebu, katedrala u Kotoru (Crna Gora),  Isusovački samostan u Zagrebu, svetište na Trsatu  te grobljanska kapela u selu Ravno i župna crkva u Zavalju u Bosni i Hercegovini. U novije vrijeme tu je još i crkva u Milanovcu kod Virovitice i franjevački samostani u Vukovaru, Iloku i Cresu. U križevačkoj župnoj crkvi sv. Ane 2018. godine naslikao je Križni put kao trajnu otavštinu u gradu u kojem živi. U istoj crkvi 2012. godine doslikao je trećinu barokne slike na glavnom oltaru s prikazom sv. Ane koja je u prošlosti stradala vjerojatno u požaru i gdje je umjesto tog oštećenog dijela bilo umetnuto samo crno platno u postojeći okvir. Homen je nadoslikao cijeli prikaz slike u identičnim bojama, a razlika je ostavljena vidljivom, prema naputku konzervatora, samo na spoju između starog i novog doslikanog platna.

U biografiji Zorana Homena ne smijemo ispustiti  njegov doprinos kao muzealca koji je svoj čitavi radni vijek do mirovine proveo u Gradskom muzeju Križevci, prvo kao kustos, a onda kao dugogodišnji ravnatelj (25 godina).

Kao križevački arheolog otkriva više prapovijesnih arheoloških lokaliteta na kojima vrši iskopavanja,  otkrivajući atraktivne nalaze iz razdoblja eneolitika i brončanoga doba na području  samog grada Križevaca i njegove šire okolice pa sve do Kalnika. Ti nalazi su danas veći dio arheološke zbirke izložene u Muzeju.    Kao voditelj Likovne galerije Gradskoga muzeja Križevci organizirao je i postavio stotine izložbi brojnih umjetnika u kojima su bili zastupljeni  slikari, keramičari i kipari, doprinoseći boljem poznavanju hrvatske likovne scene.

Zoran Homen je zbog svojih svestranih aktivnosti primljen u Družbu ”Braća hrvatskoga zmaja” i nosi zmajsko ime Zmaj Bokeljski.

Kao voditelj, humorist, glumac, scenarist, glazbeni amater, zbog svojeg društvenog i kulturnog angažmana kao muzealac, likovni umjetnik, fotograf-amater, humanist, dobrotvor i trajni promicatelj kulturnih i povijesnih vrijednosti, –  Homen je postao svojevrsna ”institucija” u svojem gradu, kojega zbog navedenih osobina poznaju, uvažavaju i cijene na području cijele Koprivničko-križevačke županije. Dobitnik je nagrade za životno djelo grada Križevaca i nagrade za životno djelo Koprivničko-križevačke županije.