U tebi sam, Boko, kao dijete bio
I prve snove u tebi sam snio.
Kad snage trebam u tebi je tražim
U tvome moru, brdima snažnim.
O, Boko moja…
Kad zatvorim oči i pomislim na te
Sjećanja naviru tebi me vrate
Palače vidim i obalu dragu
I staricu majku na kućnome pragu.
Boko moja…
O Boko moja,
sad sam ti daleko
U bijelom svijetu
srca punog sjete
Kud god da krenem
tvoj blagoslov nosim
Ti mi snagu daješ,
Ja sam tvoje dijete.
O Boko moja,
o Boko moja,
Ti mi snagu daješ
Ja sam tvoje dijete.
U naručje tvoje ponekad se vratim
Da osjetim ono što mi srcu treba
Ozana te čuva, Leopold i Tripun
I sva moja ljubav,
Ljubav do neba.
Uuu, Boko moja.
Pjesmu Boko moja napisala je i uglazbila Jasna Levanić Rogić. Porijeklom je Bokeljka iz Tivta iz obitelji Staničić. Cijelo djetinjstvo jedva je čekala doći baki i ujaku u Tivat na duge ljetne praznike. Sa njih je nosila natrag u Zagreb prekrasne uspomene na ljude , krajolike i doživljaje koje i danas pamti. Svaki trenutak njenog boravka u Boki upijala je u svoju dušu što joj je dalo snage i lakoću da napiše ove stihove. Pjesmu posvećuje svojoj majci Mariji iz obitelji Staničić kao i svim dragim ljudima iz Boke radi kojih je ova pjesma nastala.
Pjesmu poslušajte i pogledajte video na: Multimedija/Video i glazba
