Časni preci Crnog Plata
čuvali su međe kao grumen zlata
A gazile ih mnoge čizme
i svaka imala je tuđe ime
Što se busaš potomak sam istog soja
a naslijedio si sve al bez kapi znoja
pa prodao sva ognjišta
sve si dao, sve za ništa
Pa sad lažnom suzom vjeđe mažeš
Budi iskren, umjesto što kažeš
kud će suza neg na oko
rađe reci, oprosti mi mila Boko

Dodatak

Okreću se kosti Crnog Plata
sad u zemlji s više blata
ostalo ti prodat još i ime
kao da te hranilo tuđe vime
u tuđini sada suze lije
“Gdje svoga nema i gdje brata nije“
a i drugi pjesnik dobro reče
što mu niko ne poreče
bio bijel, crnac, crven ili žut
“Svaki rođen umre do jedan put“
misao mu drugu niko ne zanijeka
“Čast i bruka žive dovijeka“

Antun (Tonći) Rajčević

mea culpa [mẹa ku’lpa] (lat.: moj grijeh), riječi iz pokajničke molitve u kat. bogoslužju, a znače: kriv sam, priznajem svoju krivnju