Objavljujemo isječke iz knjige Prozni i slikovni zapisi o Boki, Dražena Zetića.
Liti, u sparnim sutonima, zrcale se kristali stare Dalmacije. Kalete, granitne kupole bezbrojnih carkava, uski portuni, dikoji neoklesani natpis, alegorijski znakovi i naivni portreti neznanih ljudi. Opjevan. Obljubljen. Obiseren. Ovjenčan. Okršten. Perast. Junak. Zanatlija. Trubadur. Mornar. Nestvarni raj pospalih anđela, snenih čarolija i perivoja mirisa kala… glicinija. Ustreptali plamen. Kavalir. Prorok… Nigdi ga na svitu nima. Osmjehuje se ka dite, zaneseni barokni pitur, zaljubljena primorkinja. Nad njime, na obgrljeloj hridi, vjekovima bdi lipo lice škrpjelske Bogorodice. Satkan od svilenih bilina kamena, kula sv. Križa, nepredvidivih uzdaha mora, opire se… gusarima iz Berberije, dizdarima… gvozdenom dahu kadena na galijama… sjeti u njima…
