Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman te europska povjerenica za proširenje Marta Kos položili su danas vijence kod spomen-ploče hrvatskim zatočenicima u nekadašnjem logoru Morinj.

Komemoracija je održana na 35. obljetnicu početka napada na Dubrovnik, a obilježili su je pozivi na očuvanje sjećanja na žrtve, suočavanje s prošlošću i izgradnju odnosa utemeljenih na povijesnim činjenicama.

Logor Morinj, koji je osnovala Jugoslavenska narodna armija, djelovao je od listopada 1991. do kolovoza 1992. godine. U njemu su bili zatočeni i zlostavljani hrvatski državljani, među kojima i civili.

Polaganje vijenaca u Morinju ponovno je otvorilo pitanja koja opterećuju odnose Hrvatske i Crne Gore, od odgovornosti za ratne zločine i pristupa mjestima sjećanja do povrata imovine i položaja hrvatske manjine. Poruke sudionika komemoracije pokazale su da se uz zajedničko odavanje počasti žrtvama nastavlja i rasprava o tome kako povijesne činjenice, zaštitu prava i otvorena pitanja pretvoriti u temelj stabilnih dobrosusjedskih odnosa.

Uz predstavnike hrvatske i crnogorske vlade te Europske unije, polaganju vijenaca nazočili su veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić, generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru Jasminka Lončarević, dubrovačko-neretvanski župan Blaž Pezo, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Frano Matušić, posebna savjetnica hrvatskoga ministra vanjskih I europskih poslova Vanda Babić Galić, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković s potpredsjednicima Darkom Perićem i Aleksandrom Bijelićem, predsjednik Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore i admiral Bokeljske mornarice Mirko Vičević te pojedini bivši zatočenici logora u Morinju.

Ervin Ibrahimović poručio je kako nazočnost predstavnika crnogorske vlade na komemoraciji potvrđuje opredijeljenost Crne Gore za suočavanje s prošlošću i odbacivanje politika devedesetih godina, koje je opisao kao politike rata, destrukcije i nesreće.

Istaknuo je da Crna Gora želi graditi društvo utemeljeno na istini i pravdi te da priznaje patnje ljudi koji su prošli kroz Morinj, kao i žrtava na drugim stratištima bivše Jugoslavije. Govoreći o odgovornosti, kazao je kako Crna Gora želi imati odgovoran odnos prema zločinima, očekujući pritom jednak odnos drugih država prema građanima Crne Gore koji su prošli slične sudbine.

Ibrahimović je uputio i poruku prijateljstva Hrvatskoj, istaknuvši spremnost Crne Gore da s hrvatskim susjedima dijeli i dobre i teške trenutke. Kultura sjećanja i poštovanje civilizacijskih vrijednosti, ocijenio je, važni su za izgradnju društva koje želi postati dijelom Europske unije.

Na pitanje o ograničenom pristupu medija negdašnjem logoru Morinj i mogućem različitom odnosu prema žrtvama u Crnoj Gori, s obzirom na to da pojedini vladini dužnosnici na drugim mjestima odaju počast žrtvama uz nazočnost medija, Ibrahimović je odgovorio da je riječ o objektu vojne namjene te da je ograničenje pristupa u skladu sa zakonom. Dodao je da njegova nazočnost predstavlja jasnu poruku crnogorske vlade o poštovanju žrtava, a da je Crna Gora spremna ispraviti eventualne nepravilnosti u postupanju.

Europska povjerenica za proširenje Marta Kos istaknula je važnost zajedničkog obilježavanja bolnih događaja iz prošlosti, naglasivši da susjedi okupljeni u sjećanju na žrtve otvaraju prostor za zajedničku budućnost.

Podsjetila je da je pomirenje bilo među temeljima europskih integracija nakon Drugoga svjetskog rata, kada su negdašnji protivnici odlučili prevladati sukobe i graditi zajednički politički i društveni okvir.

„Europska unija omogućuje zemljama da sukobi iz prošlosti više ne određuju njihovu budućnost“, poručila je Kos, ocijenivši da je zajedničko odavanje počasti žrtvama važan korak na putu prema pomirenju.

Govoreći o jugoistočnoj Europi, upozorila je da događaji proteklih tjedana pokazuju kako je pred regijom još dug put do pomirenja. Duh zajedničkog obilježavanja u Morinju, kazala je, potrebno je prenijeti i na ostatak regije kako bi se gradila stabilna i prosperitetna društva u proširenoj Europskoj uniji.

Gordan Grlić Radman govorio je o odnosima Hrvatske i Crne Gore, neriješenim pitanjima iz prošlosti i uvjetima za napredovanje Crne Gore prema članstvu u Europskoj uniji.

Podsjetio je da je Hrvatska 2006. godine snažno poduprla neovisnost i suverenost Crne Gore, kao i njezino članstvo u NATO savezu. Smatra da odnosi dviju država ne bi trebali biti promatrani isključivo kroz prizmu pomirenja, nego kroz potrebu prihvaćanja povijesnih činjenica i izgradnje iskrenih odnosa.

Osvrćući se na napad na Dubrovnik, koji je počeo 1. listopada 1991., istaknuo je odgovornost Jugoslavenske narodne armije i snaga koje su sudjelovale u agresiji na Hrvatsku. Podsjetio je da je Dubrovnik, grad pod zaštitom UNESCO-a, tijekom opsade dugo bio bez struje i vode te da je napad na njegovu povijesnu jezgru predstavljao razaranje svjetske kulturne baštine.

„Povijest ne možemo promijeniti, ali moramo prihvatiti činjenice i graditi iskrene odnose između dviju zemalja“, poručio je hrvatski ministar.

Govoreći o zatočenicima u Morinju, postavio je pitanje zbog čega su hrvatski državljani bili zatočeni gotovo godinu, uključujući razdoblje nakon međunarodnog priznanja Hrvatske te je li za njihovo zatočenje postojao pravni razlog ili je provedeno odgovarajuće suđenje. Takva pitanja, smatra, ne mogu biti odvojena od razgovora o odnosima dviju država i njihovu zajedničkom europskom putu.

Posebno mjesto u izjavi Grlića Radmana zauzeo je položaj hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Naglasio je da Hrvatska u razgovorima s crnogorskim dužnosnicima redovito otvara pitanja vladavine prava, temeljnih ljudskih prava i prava manjina, pri čemu je položaj Hrvata jedno od važnih pitanja.

Govoreći o očuvanju hrvatskog identiteta, izrazio je zabrinutost zbog, kako je rekao, njegova postupnog i vrlo diskretnog potiskivanja. Kao primjer naveo je dobrotsku čipku, kulturnu baštinu čije hrvatsko podrijetlo, prema njegovu mišljenju, nije dovoljno istaknuto u javnim predstavljanjima.

„Tko su bile one koje su radile dobrotsku čipku? Bile su Hrvatice, a kasnije su je izrađivali i drugi, Srbi i Crnogorci“, kazao je Grlić Radman, osvrćući se na predstavljanje čipke u Zadru, na kojemu je, prema njegovim riječima, hrvatsko podrijetlo te tradicije bilo spomenuto.

Dodao je da je o izostanku takvog naglaska s nedavnog kotorskog predstavljanja razgovarao i sa šefom delegacije Europske unije u Crnoj Gori Johannom Sattlerom, koji je nazočio tom događaju, ističući kako spominjanje hrvatske sastavnice kulturne baštine ne bi trebalo predstavljati problem. Naprotiv, smatra da bi takvo priznanje pridonijelo osjećaju pripadnosti i ravnopravnosti hrvatske zajednice.

Kao dodatni primjer naveo je turističke sadržaje u kojima se, prema njegovoj ocjeni, ne ističu pojedine katoličke crkve i drugi spomenici povezani s hrvatskom baštinom. Pitanje kulturne vidljivosti, istaknuo je, dio je šireg odnosa prema hrvatskoj zajednici i njezinu povijesnom nasljeđu.

Ministar je posebno upozorio i na pitanje povrata oduzete imovine hrvatskim obiteljima u Crnoj Gori. Uspoređujući položaj Hrvata s drugim nacionalnim zajednicama, ustvrdio je da je imovina vraćana Albancima i Srbima, dok hrvatske obitelji i dalje čekaju rješavanje svojih zahtjeva.

„Ako je svima vraćena imovina, a Hrvatima nije, onda je to neka poruka.”

Grlić Radman za školski brod „Jadran“ naglasio je da ga ne smatra izdvojenim pitanjem, nego dijelom šire rasprave o vojnoj sukcesiji.

„Ako je nešto ukradeno, onda se to treba vratiti“, kazao je, iznoseći stajalište hrvatske strane.

Pozvao se na dokumentaciju o vojnoj imovini bivše države, navodeći da Hrvatska raspolaže podacima i interaktivnim kartama koje, prema njegovim riječima, prikazuju kretanje imovine iz Hrvatske u Crnu Goru početkom devedesetih godina. Vrijednost te imovine procijenio je na više od 2,7 milijardi dolara.

„Nestalo je dosta plovila pod okriljem noći, recimo jedna podmornica našla je put preko jedne države u jednu drugu državu, vojna bolnica i tako dalje. Mi imamo to sve zapisano“, istaknuo je Grlić Radman.

Hrvatski ministar posebno se osvrnuo na ograničen pristup prostoru negdašnjeg logora Morinj, uključujući pristup novinara. Kazao je da bi želio vidjeti otvoreniji pristup mjestu zatočenja, kao i nazočnost predstavnika nadležnih institucija Crne Gore.

Podsjetio je kako je pristup logoru ograničen nakon postavljanja spomen-ploče 2022. godine. Prema njegovim riječima, uklanjanje ograničenja i omogućavanje javnosti da pristupi mjestu sjećanja pridonijeli bi otvorenijem suočavanju s prošlošću.

Govoreći o europskom putu Crne Gore, Grlić Radman odbacio je tvrdnje da Hrvatska blokira njezino pristupanje Europskoj uniji. Naglasio je da Hrvatska podupire europske ambicije Crne Gore, ali da pristupni proces mora počivati na ispunjavanju kriterija i temeljitoj procjeni napretka.

Posebno je upozorio na važnost poglavlja koja se odnose na vladavinu prava, temeljna ljudska prava i prava manjina. Osvrnuo se i na zatvaranje pregovaračkih poglavlja, istaknuvši da se odluke ne bi trebale donositi samo radi formalnog napretka, nego nakon provjere stvarnog ispunjavanja mjerila.

„Nema prečaca za članstvo“, poručio je, dodajući da svaka država mora ostvariti vlastite rezultate, dok Hrvatska može pružiti iskustvo i stručnu pomoć. Podsjetio je da je Hrvatska Crnoj Gori i Srbiji ustupila prevedenu europsku pravnu stečevinu te da je spremna nastaviti pomagati u procesu pristupanja.

Na pitanje o utjecaju sastava crnogorske vlade na buduće članstvo, hrvatski ministar istaknuo je važnost dobrosusjedskih odnosa i poštovanja europskih vrijednosti. Osvrnuo se i na javne istupe i postupke pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori, uključujući iskazivanje počasti osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Takve je pojave ocijenio nespojivima s europskim vrijednostima i štetnima za proces pomirenja.

U tom je kontekstu spomenuo i predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, navodeći da mu je neprihvatljivo da čelnik parlamenta nosi titulu četničkog vojvode. Istaknuo je da se pitanja povijesnog nasljeđa, javnog diskursa i odnosa prema ratnim zločinima ne mogu zanemariti u razgovorima o europskoj perspektivi zemlje.

Komemoracija u Morinju održana je na 35. obljetnicu početka napada na Dubrovnik i dubrovačko područje. Prvog listopada 1991. godine, u šest sati ujutro, snage Jugoslavenske narodne armije, uz sudjelovanje srpskih i crnogorskih rezervista, započele su napad na jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka.

Napadu se suprotstavilo oko 750 hrvatskih branitelja, pripadnika dubrovačkih postrojbi Zbora narodne garde, policije i dragovoljaca Teritorijalne obrane. Već prvoga dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a napadi su prouzročili ljudske žrtve i velika razaranja.

Tijekom agresije na dubrovačko područje poginula su 184 hrvatska branitelja i 92 civila, dok je više od 1.500 osoba ranjeno. U logorima u Srbiji i Crnoj Gori bilo je zatočeno 423 ljudi, a više od 33 tisuće stanovnika bilo je prognano ili izbjeglo. Na području od Stona do Konavala spaljeno je više od dvije tisuće kuća, a teško je stradala i zaštićena kulturna baština.

Preneseno s Radio Duxa: poveznica