U Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu 16. listopada 2025. predstavljena je dvojezična monografija “Na granici mora i neba / At the Border of Sea and Sky” autora Željka Brguljana, u izdanju naše Bratovštine, splitskog Pomorskog muzeja i kotorskog ogranka Matice hrvatske.

Skup je pozdravio te izrazio zadovoljstvo suradnjom direktor HPM gospodin Ljubomir Radić, a potom je gastald naše Bratovštine, gospodin Timor Šatra govorio o važnosti ovakvih projekata te se osvrnuo na velik doprinos Željka Brguljana u više desetljeća dugoj aktivnosti i radu na kulturnim projektima unutar zagrebačke Bratovštine.

Sa stručnog gledišta, knjigu su predstavile dr. sc. Ita Praničević Borovac s Umjetničke akademije u Splitu te dr. sc. Ivana Mance Cipek s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.

U svom izlaganju dr. sc. Praničević Borovac je istaknula ”Knjiga Na granici mora i neba, Zbirka maritimnog slikarstva iz župe Rođenja Marijina u Prčanju impresivna je već na prvi pogled: obimna, vizualno privlačna, ima se što zagrliti… No, prije nego što uronimo u njezin sadržaj i opremu moram istaknuti očigledno – autora. Neobično svestran, a uspješan u svakom dijelu svog djelovanja, čini mi se najprepoznatljiviji je po čvrstoj, neraskidivoj povezanosti sa zavičajem, starim svijetom nekadašnje Boke kotorske za koji ga veže duboko korijenje, a koje mu daje krila nepresušne inspiracije. Ne znam je li to uobičajeno ali iskazujem svoje divljenje njegovom opusu – likovnom i pisanom.

Želja mi je da poštovanu publiku pozovem, „nagovorim“ na čitanje ove knjige, zbog koje smo se danas ovdje okupili, jer veliki trud prikupljanja građe, pisanja i oblikovanja teksta nema smisla ako djelo ne dobije svoj odraz i vrednovanje u oku i duši čitatelja.

Knjiga koja je pred nama doista pruža čisti užitak: satkana od arhivskih podataka i bogatog slikovnog materijala izdašno i pregledno donosi priču iz Zaljeva slavnih pomoraca, u kojem se, u dramatičnom krajoliku na dodiru zeleno-kamenih strmina s modrinom čistog mora, kao perle nižu neveliki gradovi, među njima i Prčanj, čiji je postanak i uspon izravna posljedica upravo tog položaja: oskudica plodne zemlje usmjerila je pogled na more, iznjedrila gradnju riva i molova za brodove kojima su čitave zajednice ostvarivale svoje postojanje i opstojanje.

Početkom 16. stoljeća Prčanj je bio maleno naselje koje je živjelo u sjeni Kotora i Perasta, da bi krajem istog vijeka zbog odvažnosti i pomorske vještine njegovih pomoraca steklo veliki ugled te u 17. i 18. stoljeću doživjelo svekoliki procvat (od 1704. dukalom mletačkog dužda postaje autonomna općina). Brojevi koje Ž. Brguljan navodi puno su više od „suhog“ podatka, svjedoče vrlo konkretna i zamisliva plovila i ljudstvo – u drugoj polovini 18. stoljeća Prčanjani posjeduju i plove na oko stotinu brodova obalne i duge plovidbe. (Za ilustraciju – na samom početku 19. st., 1805. cijela Boka kotorska ima približno 400 jedrenjaka i više od 3 600 pomoraca). Mnogi imenom poznati, ali i anonimni pripadnici prčanjskih obitelji obnašaju važne dužnosti u Bokeljskoj mornarici, za požrtvovnost i zalaganje dobivaju povlastice od mletačkog senata, odolijevaju i prilagođavaju se u izazovnom razdoblju prelaska sa JEDRA na PARU.

Upoznajemo graditeljstvo ovog mjesta, koje raste i blista na fasadama i u interijerima kapetanskih kuća, dok gradnja sakralnih objekata, podizanih u rasponu od 9. do 20. stoljeća: crkvi, samostana, obiteljskih kapela, bogato darivanih umjetničkim djelima, iskazuje „usmjerenost nebu kao izvoru nade i prostoru duhovnog oporavka“ (Ž. B.). Najljepšem ostvarenju crkvene arhitekture u Prčanju, veličanstvenoj novoj župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije Ž. Brguljan posvećuje tri središnja poglavlja svoje knjige. IZGRADNJA NOVE ŽUPNE CRKVE poglavlje izrazito bogato dokumentarnim prilozima prati gradnju koja je trajala, uz neželjene ali neizbježne duge pauze, punih 124 godine – od početka radova 1789. do posvećenja na blagdan časne naslovnice crkve 8. rujna 1913.g.  Ovo je poglavlje dalo arhitektonski okvir za naredna dva poglavlja: Uređenje crkve i formiranje župne zbirke te Slike brodova u župnoj zbirci Prčanj.

Govoreći o arhitekturi ovog skladnog, monumentalnog sklopa kojim dominira volumen kupole, posebno valja istaknuti predivnu, impresivnu vertikalu stubišta koje se izravno s obale uspinje, zatim širi poput ruku otvorenih za zagrljaj u koji se razdvojeni krakovi opet spajaju kod malog platoa pred ulazom u crkvu, tako ostavljajući prepoznatljivi potpis baroknog zahvata u oblikovanju urbanog prostora.

Autor je temeljito obradio sav umjetnički inventar koji se tijekom dugih stoljeća ondje našao: od dijelova arhitektonske plastike i liturgijske opreme – oltara, oltarnih slika, propovjedaonice do darovanih slika, reljefa, skulptura, raspela, srebrnih zavjetnih pločica – istaknutih ili manje poznatih autora, jer svaki je rad na svoj način obogatio prostor i osnažio emocionalnu povezanost župljana i njihove crkve. Ipak, najvažnije mjesto u svetom prostoru crkve, na glavnom oltaru, pripada ikoni Bogorodice Prčanjske iz 14. stoljeća (rad nepoznata Mlečanina), kojoj se vjerni puk utjecao u vrijeme ratova i epidemija, nesreća na moru, te se i ovdje, kao i u mnogim drugim primjerima marijanskih pomorskih svetišta duž naše obale, razvio poseban odnos štovanja njezina lika koji su mještani, a osobito pomorci darivali dragocjenostima i zavjetnim darovima.

Velika je moć slike. Onome tko zna gledati i iz slike „čitati“ promatranje pruža, osim užitka i vrlo mnogo podataka. Osobitim darom Ž. Brguljan uspijeva umjetničkim ostvarenjima dati povijesno tumačenje, smatrajući ih dokumentima vremena (što nedvojbeno jesu) te povijesno-umjetničku analizu, pa se čitajući krećemo kroz vrijeme i dodirujemo odjeljke kulturnih epoha koje su ostavile trag u prčanjskoj župnoj zbirci.

U toj je zbirci okruglo 40 slika kojima je glavni motiv brod – bilo da je riječ o zavjetnim darovima koji svjedoče muku pomorskog života izloženog neprestanoj pogibelji ili o portretima brodova koji se s ponosom izlažu u salonima kapetanskih kuća. Doznajemo imena vlasnika/donatora, njihovu obiteljsku povijest – nekad tragičnu, ali gotovo uvijek na ponos zajednici, zatim i trinaest imenom poznatih slikara, pripadnika skupine autora posebnog slikarskog žanra prisutnog u lukama katoličkog dijela Mediterana, koji su potpisali svoja djela te nekoliko bezimenih indokineskih slikara.

Izuzetno vrijedan doprinos poznavanju prošlosti Prčanja čini 236 slikovnih priloga koji se rasprostiru od prve do posljednje stranice knjige. Iscrpno i pomno ispisane legende koje prate svaku sliku svojevrsna su knjiga u knjizi koja čitatelja izravno translatira u doba davno prohujalo, u ambijente odavno izgubljene. Ovdje ćemo naći fotografije svih umjetničkih djela koja su i glavni motiv knjige, ali i arhitektonske nacrte, faksimile povelja, rukom ili strojem pisanu korespondenciju (službena i intimna pisma), stare fotografije na kojima gledamo vizure bokokotorskog zaljeva, Prčanja, lica gospode i gospođa čiji su životi utkani u slavnu prošlost ovog malog velikog grada” te zaključila svoje izlaganje toplim riječima upućenih autoru: “Hvala Željku Brguljanu na ovom divnom daru.”

Nakon  dr. sc. Ite Praničević Borovac riječ je preuzela dr. sc. Ivana Mance Cipek, nastavljajući govoriti o knjizi. Predstavljačica je istaknula načelnu vrijednost Brguljanova istraživačkog i spisateljskog rada u suvremenim okolnostima u kojima se odvija znanstvena djelatnost, a koje ne idu u prilog dugotrajnoj posvećenosti zavičajnim temama. S obzirom na taj kontinuitet bavljenja, Brguljanov uvid u vrela i literaturu za povijest Boke i njezine kulturne baštine je jedinstven, pa je svako njegovo djelo, odnosno nova knjiga ujedno i vrijedan te pouzdan alat za sve druge istraživače i zainteresirane pojedince, i to ne samo za izučavanje Boke, već za teme iz područja povijesti umjetnosti i povijesti književnosti, ali i povijesti brodarstva općenito. Dr. sc. Mance Cipek nadalje je istaknula vrijednost prčanjske zbirke votivnog i maritimnog slikarstva kao cjeline, ponajprije s obzirom na činjenicu da se ta zbirka nalazi u okrilju župne crkve kojemu formativno pripada. Njezinu jezgru čini, naime, kulturna praksa darivanja svetaca u čiju se zaštitu pomorci uzdali te u znak zavjetovanja ili zahvale darivali crkvu u kojoj se njihov kult štovao. Ta će praksa s vremenom nestati, ali će je zamijeniti sekularni običaj portretiranja brodova, pa će se i prčanjska zbirka nadopuniti slikama koje su bokeljski brodovlasnici i kapetani čuvali u svojim kućama, prvenstveno zahvaljujući nastojanju župnika don Nika Lukovića koji je nastojao oko nabavke tih djela. Budući da i to kasnije slikarstvo slijedi likovne obrasce votivnih slika brodova, djela iz prčanjske zbirke čine jasnu tematsku i likovnu cjelinu te svjedoče o višestoljetnoj tradiciji pomorstva i trajanju s njom povezane zajednice u Prčanju i Boki kotorskoj.

Dr. sc. Mance Cipek naglasila je temeljitost pristupa kojim je autor Željko Brguljan obradio sva djela u sastavu zbirke – s povijesno-umjetničkog stajališta postavljajući, primjerice, čak i neke nove atribucije, ali i s aspekta sadržaja svake pojedine slike broda, rekonstruirajući okolnosti nastanka djela te sudbinu broda i njegovih vlasnika. Kao povjesničarka umjetnosti publici je nadalje pojasnila ikonografske zakonitosti portreta brodova kao autonomnoga slikarskog žanra te tipologiju prikaza broda, koji se može na slici predstaviti na tri glavna načina – kao brod u kalvariji, što je votivni model prikazivanja, potom brod u mirnoj plovidbi te brod usidren u luci, istaknuvši svojstvene likovne probleme za svaki tip prikaza, koji svjedoče domišljatost i vještinu samoga slikara. Dr. sc. Mance Cipek istaknula je značajne slikare čija su djela zastupljena u prčanjskoj zbirci poput, primjerice, Bazija Ivankovića, tršćanskoga slikara kojim se Željko Brguljan već višekratno bavio, ili slikara Giovanija Luzza iz venecijanske slikarske obitelji Luzzo, čijih se više djela također nalazi u zbirci, naglasivši pritom da su takvu vrstu slika izrađivale specijalizirane radionice i njihovi majstori, ali ponekad i slikari amateri. Naglasila je da su sa stajališta kulturološke vrijednosti sva ta djela ipak jednakovrijedna te da predstavljaju posebnu vrstu povijesnih izvora koji govore o mijenama pomorstva, sudbini brodova i s njima povezanih ljudi, reflektirajući čak i šire povijesne događaje.

Zaključno je istaknuto da je knjiga Željka Brguljana ne samo zanimljivo štivo, već i vrijedan alat znanstvenog istraživanja – bogato opremljena reprodukcijama, popisom korištene literature i izvora, knjiga će se konzultirati kao relevantan naslov za izučavanje više tema, ponajprije za povijest pomorstva u Boki, ali i za maritimno slikarstvo druge polovice 19. i početka 20. stoljeća – specifičnu slikarsku vrstu i s njom povezanu kulturnu praksu koje prčanjska zbirka uzorno predstavlja.

Nakon dr. sc. Ivane Mance Cipek, riječ je preuzeo autor knjige Željko Brguljan osvrnuvši se s nekoliko rečenica na samu zbirku maritimnog slikarstva u Prčanju istakavši autore slika i uvjete u kojima je zbirka nastajala. Na kraju se zahvalio suradnicima te posebno izdavačima knjige, istakavši da se radi o vrlo skupoj knjizi te da je izdana zahvaljujući sredstvima koje su velikim trudom priskrbili izdavači, posebno Timor Šatara i Ljubomir Radić.

Foto: Pomorski muzej Split