Sv. Leopold Bogdan Mandić – naš svetac iz Boke

“Ljudi smo koji idu protiv struje. Neka nas ništa ne obeshrabri, već uvijek naprijed sa sigurnošću da Gospodin računa na svaki napor i nagrađuje svaku žrtvu.”

Sveti Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom.

Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić. Na krštenju je dobio ime Bogdan, Adeodat – „dan od Boga“. Roditelji su mu bili vrlo pobožni i vodili su ga sigurnim putem ljubavi, a on je marljiv, a najviše se isticao svojim velikim srcem. Od mladosti je pokazivao želju za svećeničkim pozivom i 16. studenoga 1882. sa šesnaest godina odlazi u Serafsko sjemenište u Udinama, koje je pripadalo Venecijanskoj kapucinskoj provinciji, kojoj je pripadao i samostan u Herceg Novom. 12.05.1884. stupio je u kapucinski novicijat u Bassanu del Grappi. Obukao je redovničko odijelo dobivši novo ime fra Leopold. Položio je zavjete i nastavio studij filozofije u Padovi, a teologije u Veneciji, gdje postaje svećenikom u travnju 1890. godine. Tako je u crkvi Gospe od zdravlja u Veneciji započeo apostolat prolazeći kroz mnoge samostane Venecijanske kapucinske provincije. Stigao je čak do Zadra gdje je kratko bio poglavar, a u Kopru je bio vikar. Zaustavio se neko vrijeme i u Thieni i u Bassanu. Živio je povučeno, uronjen u molitvu, bavio se studijem i ispovijedao je svakoga tko bi ga potražio. Ne želeći primiti talijansko državljanstvo 1917.-1918. prognan je u više mjesta južno od Firence. 16.10.1923. premješten je u Riječki samostan za ispovjednika Hrvatima i drugim Slavenima. U Padovu se vraća 11.11.1923. na traženje padovanskih katolika, svećenstva i biskupa i tu ostaje sve do svoje smrti.

Istaknuo se svojom dubokom pobožnošću, posebno prema Presvetom Sakramentu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. Radio je kao ispovjednik i duhovni vođa te je bio poznat po svojoj strpljivosti i blagosti. Bio je osobito posvećen pomirenju, često posredovao u rješavanju sukoba i pomagao ljudima da pronađu mir. Sveti Leopold Mandić bio je poznat i po svojoj patnji, budući da je cijeli život patio od teške bolesti, koja ga je ograničavala u kretanju. Unatoč tome, nikada nije izgubio vjeru ni optimizam.

Sv. Leopold Bogdan Mandić vrlo je značajan među imenovanim svecima pri Svetome rimskom sudu po broju priznatih nadnaravnih izlječenja. Taj sud ima širi krug liječnika i priznati su stručnjaci respektabilnog ugleda upućenih u medicini komplementarne znanosti tako da su za priznavanje svetim, Sveta kongregacija u Rimu i sam Sveti Otac papa imali vrlo opipljive dokaze.

Među mnogim ozdravljenjima po njegovom zagovoru poznati su ozdravljenje Elze Raimondi iz Cavazzane di Lusia (Rovigo) 1946. godine i Paola Castelia iz Pagnana di Merata 1962. godine.

U zasebnim procesima u Padovi, Milanu i Trentu. ova su ozdravljenja ispitivana i proslijeđena u Rim velikom vijeću liječnika Svete Stolice koja je pojedine slučajeve ozdravljenja ocijenila “ savršenim, trenutačnim, trajnim i neprotumačivim ni na koji prirodan način.” Spomenute slučajeve teološka komisija smatra pravim čudima i pripisuje ih posredovanju oca Leopolda Bogdana Mandića.

U kapucinskom samostanu u Padovi proveo je zadnjih četrdeset godina života ispovijedajući vjernike satima. U potpunosti je bio predan ispovijedanju jer za njega je ispovjedaonica bila mjesto ekumenskog djelovanja gdje molitvom ustraje na cilju da svi budu jedno, a pohodili su ga tzv. mali ljudi, ali i ugledni građani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektulaci, vojnici i časnici. ali i časne sestre redovnici, svećenici pa i biskupi. Umro je 30. srpnja 1942. godine u Padovi u Italiji. Blaženoga Leopolda Bogdana Mandića papa Ivan Pavao II. proglasio je svetim u nedjelju 16.listopada 1983. godine. Na proslavi proglašenja u Rimu na Trgu sv. Petra bilo je prisutno približno 170.000 ljudi. Sveti Otac izjavio da još nije nikad vidio toliko naroda na proglašenju svetaca. Sveti Leopold Mandić danas se časti kao zaštitnik pomirenja, mira i ozdravljenja.

Dolaskom relikvije tijela sv, Leopolda u Hrvatsku, u gradove Zagreb,Zadar, Dubrovnik, Split i Rijeku, te u Leopoldov rodni grad Herceg Novi u Crnoj Gori, ispunja je posmrtna želja Sv. Leopolda – “da se njegove siromašne kosti prenesu barem na kratko među pripadnike njegova naroda za dobrobit njihovih duša”.

Sv. Leopold Bogdan Mandić zalagao se i žrtvovao za jedinstvo Kristove Crkve u ljubavi i pomoći svim potrebitima i na kraju ga je njegov životni put doveo do svetosti. Svetosti koja svojom snagom čuva i Zaljev svetaca uz hrvatskog sveca sv. Tripuna i blaženike, bl. Ozanu Kotorsku, bl. Graciju iz Mula. Ta zajednička snaga bastion su i izvor vjere u životu Hrvata Boke Kotorske, kako kroz povijest tako i danas.

MOLITVE ZA ZAGOVOR SV. LEOPOLDA MANDIĆA U RAZNIM POTREBAMA

MOLITVA ZA LJUBAV MEĐU LJUDIMA

Gospodine Isuse, ti si ljubljeni Sin Očev koji zauvijek «ostaje u ljubavi njegovoj». Tvoj vjerni nasljedovatelj sveti Leopold Mandić iskusio je Očevu ljubav i bio je «čovjek za druge» i «prijatelj ljudi». Daj da po njegovu zagovoru, svi ljudi osjete ljubav Božju, da je mogu podijeliti sa svojima u obitelji, donositi onima s kojima se susreću u životu i radu, te da prepoznaju da su po tebi međusobno braća i sestre koje u svim prilikama prati očev blagoslov. Amen.