U Matici hrvatskoj, u Dvorani Jure Petričevića, u četvrtak 9. travnja 2026. godine predstavljeno je dopunjeno izdanje monografije Željka Brguljana pod naslovom „Na granici mora i neba / At the Border of Sea and Sky“. Duboka privrženost autora rodnom kraju iznjedrila je ovo djelo koje kroz prolaznost vremena stvara neizbrisiv povijesni zapis.

Uz potporu don Srećka Majića i recenzije pokojnog akademika Tonko Maroević. prvo izdanje objavljeno je 2015. godine u Perastu u izdanju NIP „Gospa od Škrpjela“. Nakon rasprodanog prvog izdanja objavljeno je ovo novo, prošireno i izmijenjeno u suradnji Bokeljske mornarice 809 Zagreb, Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj i Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Već nagrađivan zlatnim i srebrnim poveljama Matice hrvatske, Brguljan ovom knjigom čitatelja uvodi u svijet intime prčanjske župne crkve Rođenja Bogorodice.

Predstavljanju knjige uz članove bratovštine i prijatelje prisustvovali su:

  • u ime Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske gđa. Mirjana Piskulić, načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove,
  • iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske gđa. Dubravka Severinski, načelnica Sektora za hrvatsku nacionalnu manjinu i
  • gđa Katarina Živković, viši savjetnik-specijalist u Službi za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine.

Nakon uvodnih riječi gospodina Mihovila Antića iz Matice hrvatske, prisutnima su se obratili, u ime izdavača gospodin Timora Šatara predsjednik Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ Zagreb, a u svojim recenzijama doc. dr. sc. Zrinka Podhraški Čizmek, stručnjakinja za hrvatsku pomorsku povijest i dr. sc. Darka Bilić, viša znanstvena suradnica Instituta za povijest umjetnosti, koja je pročitala izlaganje recenzentice dr. sc. Ivane Mance Cipek, koja zbog spriječenosti nije mogla osobno nazočiti.

Timor Šatara

Željko Brguljan ubraja se među najistaknutije poznavatelje kulturno-povijesne baštine Boke kotorske. Njegov dugogodišnji i predani rad ostavio je dubok trag u očuvanju i promicanju zavičajne tradicije te hrvatskog identiteta. Kao dugogodišnji član Velikog vijeća aktivno je sudjelovao u kulturnom djelovanju zagrebačke bratovštine, pridonoseći brojnim projektima koji su značajno unaprijedili njezin ugled i vidljivost u javnosti.

Autor je više od sedamnaest knjiga i preko stotinu stručnih i znanstvenih radova, čime se profilirao kao jedan od najvažnijih i najplodnijih istraživača bokeljske kulturne baštine. Njegova knjiga „Na granici mora i neba“ još je jedna potvrda njegove posvećenosti i stvaralačke snage. Kao vrsni poznavatelj maritimnog slikarstva, svojim djelima oblikuje svojevrsne literarne zavjete – pomorski ex voto – izraz duboke ljubavi prema zavičaju.

Tematski raspon njegova rada iznimno je širok, a njegova stručnost, temeljitost i istraživački pristup čine ga nezaobilaznom osobom u području zaštite i promicanja kulturno-povijesne baštine Boke kotorske. Njegov znanstveni i publicistički opus temelji se na dugotrajnim terenskim istraživanjima, potkrijepljenima arhivskom građom i relevantnom literaturom, čime trajno doprinosi očuvanju identiteta zavičajnih Hrvata iz Boke.

Njegovo stvaralaštvo svjedoči kako se jedino sustavnim istraživanjem i objavljivanjem bogate kulturne baštine može očuvati i prenositi istina o vlastitim vrijednostima.

doc. dr. sc. Zrinka Podhraški Čizmek

Knjiga Željka Brguljana Na granici mora i neba, posvećena „Uspomeni njegovih roditelja“ odiše nježnošću i tankoćutnošću njegova autora.

Nakon kratkog uvoda čitatelja u zaljev Boke kotorske bogatim slikovnim prilozima, autor sužava fokus na Prčanj, iznosi njegovu povijest od srednjega vijeka do XX. stoljeća. I opet nam predaje prekrasne fotografije mjesta u kojem je odrastao, važnije povijesne dokumente, slike njegovih ljudi, brodova, zaokruživši taj dio sa župnom crkvom koja doslovce dominira nad cijelim mjestom. Slijedi jako zanimljiva priča do u najmanje detalje o izgradnji „nove“ župne crkve posvećene Rođenju Blažene Djevice Marije koja je doslovce unicum sui generis…

Autor nas vodi kroz razne povezane tematike majstorskom rukom. Počinje širokopojasnim kadrom zaljeva, koji postupno sužava prema Prčanju, zatim fokusira crkvu, a unutar nje otvara ‘virtualne’ sobe u kojima možemo izbliza – gotovo plastično – promatrati unutrašnjost crkve, različite arhitektonske dijelove i bogate umjetnine. Za svaku opisanu cjelinu dodatno pokazuje kako je nastala i koji trud stoji iza svakog segmenta same crkve ili umjetnine koju opisuje. Za sve nam daje slikovni prilog tako da možemo usporedno čitati i promatrati svaku pojedinu umjetninu koja nam se progresivno nudi.

Čitatelj ne može ne osjetiti duboku dirnutost poviješću crkve koja je satkana dramatičnim događajima, golemom upornošću njezinih zagovaratelja, velikom darežljivošću pojedinih umjetnika i dakako raznih bokeljskih obitelji čije su sudbine utkane u ovu crkvu i ujedno su sama crkva – kao što i sam autor sintetizira na kraju knjige kada nam predstavlja ulje na platnu Rudolfa Marčića Isus stišava oluju – pišući kako je Isus, domoljubne prčanjske pomorce „svojim duhovnim prisustvom bodrio u teškim trenucima i sigurno vodio bespućima svjetskih mora“. I po tim riječima vidimo koliko je ova knjiga ne samo umjetnička i povijesna nego i duboko duhovna prateći uza sve ostalo i duboku vjeru Prčanjana kroz stoljeća.

Dalje pratimo iz stranice u stranicu zanimljive povijesne događaje vezane uz crkvu, dokumente, zatim i novije slike te bogato uređenu unutrašnjost, gdje se oko ne može prestati diviti i tražiti dalje po knjizi što još ima za pronaći, jer nam je znatiželja probuđena i razgaljena.

Tim istim ritmom čitamo dalje, kroz poglavlje „Uređenje crkve i formiranje župne zbirke“, za što je velikim dijelom zaslužan njezin župnik, don Niko Luković. Prčanjska crkva tako postaje i naša – nekako posvojena kroz upoznavanje, zahvaljujući domišljatosti autora i preciznim, provjerenim podacima koje nam nudi iz stranice u stranicu…

I taman kada smo lijepo zavirnuli u svaki kutak crkve i dobili zaokruženu sliku … autor nas iznenađuje otvarajući još jedan skriveni portal: „Slike brodova u Župnoj zbirci Prčanj“ – kako se zove sljedeće poglavlje. Tu kreće cijeli niz zavjetnih slika brodova, počevši sa srebrnim antependijem glavnog oltara, ručno, poput veza, složenim od zavjetnih pločica iz perioda od 17. do 19. stoljeća.

Osobno mi je taj dio knjige i najdraži jer se bavim pomorskom poviješću upravo 18. stoljeća… Dalje se zatim nižu votivne slike s prikazima raznih jedrenjaka 19. stoljeća koje polako ustupaju mjesto parobrodima iz druge polovice 19. i početka 20. stoljeća.

Nisu to sve umjetnička djela, no autor nam brižno i detaljno objašnjava zašto i kako su nam važne u iscrtavanju povijesti tog dijela hrvatske prošlosti, njihovih ljudi, sudbina – nevjerojatna sposobnost Bokelja da kroz stoljeća vrlo inventivno i vješto pridonose kulturi i oblikovanju krajolika kroz trud i rad što se očituje u građevinama i brodovima kojih, nažalost danas više nema, osim na slikama.

Zato sam izuzetno zahvalna Željku Brguljanu na pozivu da predstavim ovu knjigu koja me očarala i prenijela u neki drugi svijet i drugo vrijeme, dopuštajući mi da sve sama svojim očima vidim i ‘opipam’. Nadam se da će ovo predstavljanje biti poticaj svima da pročitaju, ako još nisu, knjigu Na granici mora i neba.

dr. sc. Darka Bilić u ime dr. sc. Ivane Mance Cipek

Drago mi je da vas mogu pozdraviti na predstavljanju drugog izdanja knjige Na granici neba i mora Željka Brguljana, deset godina nakon izlaska prvog izdanja. Ta činjenica već sama po sebi govori o vrijednosti ove knjige; doista, osvrnemo li se samo unutar obzorja humanističkih znanosti, posebno kulturne povijesti i povijesti umjetnosti, malo stručnih djela doživi i svoje drugo izdanje. Moglo bi se reći da je drugo izdanje tako pomalo poput drugog rođenja – djelo dobiva novu priliku, prvenstveno kroz novu publiku, ali i kroz novi ciklus medijske i javne pažnje, potvrđujući svoju vrijednost i svoje značenje.

Između mnogih djela posvećenih prvenstveno likovnom, ali i književnom te drugom kulturno-povijesnom blagu Boke kotorske, knjiga Na granici neba i mora povezuje i spaja više tema kojima se autor Željko Brguljan u više navrata bavio. Ponajprije, to je njegovo rodno mjesto Prčanj, čije kulturne spomenike ustrajno istražuje, objavivši monografiju o velebnoj prčanjskoj župnoj crkvi, kao i nagrađivana monografiju o omanjoj srednjovjekovnoj crkvi sv. Ivana. Potom, to je specifična vrsta slikarstva, odnosno slikarski žanr; radi se, dakako, o portretima brodova, vrsti slika kojom bokeljske crkvene zbirke i privatne ostavštine obiluju, a čime se Željko Brguljan također u više navrata bavio, tumačeći ih kao umjetničke predmete, ali i kao svjedočanstva života pomoraca, koji su te slike ostavljali svetištima kao zavjetne darove ili ih čuvali u svojim domovima, prenoseći lik pojedinog broda i zapis o njegovoj sudbini kao kolektivno pamćenje. U tom istraživanju ušao je u trag i Baziju Ivankoviću, najplodnijem bokeljskom portretistu brodova nastanjenomu u Trstu, čija se djela nalaze i u prčanjskoj zbirci, i o kojemu je zajednički s Nadom Fisković objavio i monografiju te o tome priredio izložbu. Napokon, crvena nit tj. tematska potka ove knjige je i samo pomorstvo, djelatnost koja je u stoljećima ranoga novog vijeka predstavljala glavnu pogonsku snagu privrednog i kulturnog razvoja toga kraja. O povijesti brodova i brodovlasnika u Boki Željko Brguljan danas zasigurno zna više od ikoga, a u okviru te teme relativno nedavno je objavio knjigu Život Meduze – biografiju istoimenog parobroda, čiji je buran život i stradanje rekonstruirao temeljem raznih izvora, među kojima su upravo slikarski portreti toga broda najvažniji.

Okupljajući sve navedene teme, drugo izdanje knjige Na granici neba i mora u užem je smislu posvećeno zbirci maritimnog slikarstva koja pripada župnoj crkvi na Prčanju. Valja naglasiti da ta zbirka kao cjelina svjedoči o spomenutoj privrednoj grani koja je uvjetovala i način života ljudi kroz stoljeća. Inicijalna kapisla te zbirke kultna je praksa zavjetovanja svecu zaštitniku, koja je podrazumijevala darivanje slika i drugovrsnih predmeta u znak uzdanja ili zahvale, pa njezinu jezgru čine slike votivnog karaktera. S gašenjem pomorstva, a time i prakse zavjetnog darivanja, zbirka se počela postupno nadograđivati novim akvizicijama i donacijama, i to prvenstveno zahvaljujući Don Niku Lukoviću, župniku koji je posjedovao visoku svijest o potrebi očuvanja prežitaka koji tradicijske vrijednosti zajednice prenose u moderno doba, održavajući kulturni identitet kroz generacije. Spomenimo usput: ova zbirka stoga ukazuje i na činjenicu da ono što podrazumijevamo pod kolektivnim kulturnim pamćenjem i tako reći samorazumljivo držimo kao svoje i neotuđivo, uvelike biva rezultat nastojanja zaslužnog, osviještenog pojedinca i institucije koja tome poslu može dati pouzdan okvir.

Prčanjska zbirka maritimnog slikarstva, dakle, danas broji 40 djela. Željko Brguljan im pristupa i kao povjesničar umjetnosti i kao kulturni povjesničar. Kao povjesničar umjetnosti jednako obrađuje sva djela u zbirci, ne praveći vrijednosnu ili tipološku selekciju. Kao povjesničar umjetnosti luči ikonografske odlike slika, ponajprije razlikujući zavjetne kompozicije od prikaza čija je svrha reprezentacijska, odnosno portretna. Kao povjesničar umjetnosti postavlja i neke nove atribucije, pripisujući pojedina djela već spomenutom Baziju Ivankoviću, ali i nekim drugim slikarima, mahom iz obitelji koje su kroz više generacija održavale radionice za tu vrstu slikarstva, primjerice Giovanniju iz venecijanske slikarske obitelji Luzzo ili Louisu Françoisu iz marsejske obitelji Roux. Kao povjesničar umjetnosti, napokon, luči umjetnički vrsna ostvarenja od onih osrednjih, vrednujući vještinu slikara u rješavanju kompozicijskih i likovno-izvedbenih problema specifičnih za određeni koncept slike, različitih s obzirom na to radi li se o prikazu broda u mirnoj plovidbi, broda usidrenog u luci pri utovaru ili istovaru robe i putnika, ili pak broda u kalvariji, na olujnome moru, a što su tri najčešća načina prikazivanja. U prčanjskoj zbirci nalazi se tako nekoliko vrlo kvalitetnih djela: primjerice, akvarel Brigantin Tempo u oluji spomenutoga Giovannija Luzza, potom slika na kojoj je prikazan Brigantin Burgas u oluji istog slikara, pa majstorski prikaz nevolje broda Columbusa od također spomenutoga Louisa Françoisa Rouxa, kao i reprezentativan veliki skupni portret usidrene flote Florio-Visin od Bazija Ivankovića. Osim kao povjesničar umjetnosti, Željko Brguljan, međutim, tim slikama pristupa i kao kulturni povjesničar: otkriva okolnosti narudžbe svake pojedine slike, kao i sve aspekte njezina sadržaja, rekonstruirajući život i sudbinu broda od vremena i mjesta njegove izgradnje do vremena i mjesta njegova stradanja ili rashodovanja, prijenose vlasništva i druge događaje, kao i rute kojima je pojedini brod plovio, a koje sežu sve do dalekoga Istoka i Tihog oceana, o čemu svjedoči niz slika anonimnih, no u svoje vrijeme vrlo zaposlenih indo-kineskih autora, kojih u prčanjskoj zbirci također ima nemali broj. Kao kulturni povjesničar autor nam pripovijeda i o bokeljskim obiteljima, čiji su članovi mahom bili kapetani i oficiri tih brodova, ponekad i brodovlasnici; kada može, daje proširenu informaciju i o raznim drugim istaknutim članovima zajednice Bokelja čiji su životi bili usko vezani uz brodove i pomorstvo.

U oba svojstva tj. pristupa Željko Brguljan je temeljit i odgovoran istraživač, koji ne propušta doći do ma kako teško dostupnoga povijesnog vrela i kojem nije teško provjeriti informaciju. Kada se nađe pred slikom, on je i pažljiv promatrač odnjegovanoga pogleda te dobar tumač viđenoga, kao što je i uvjerljiv pripovjedač, koji svoja saznanja jasno ali strastveno prenosi čitatelju. Takvim pristupom nimalo ne zaostaje za autorima koji se svojim temama profesionalno bave, potvrđujući se kao vrstan kulturni povjesničar bokeljskoga zavičaja.

Zaključno bih istaknula da je knjiga Željka Brguljana ne samo zanimljivo štivo, već i vrijedan alat znanstvenog istraživanja – bogato opremljena reprodukcijama, popisom korištene literature i izvora, knjiga će se konzultirati kao relevantan naslov za izučavanje više tema, ponajprije za povijest pomorstva u Boki, ali i za maritimno slikarstvo druge polovice 19. i početka 20. stoljeća – specifičnu slikarsku vrstu i s njom povezanu kulturnu praksu, koje prčanjska zbirka uzorno predstavlja.

Na kraju predstavljanja, prisutnima se obratio i sam autor riječima zahvale svima koji su svojim znanjem, podrškom i povjerenjem pridonijeli objavljivanju drugog, proširenog izdanja ove zahtjevne monografije.

Predstavljane knjige završilo je druženjem uz domjenak.